BRO PROŠLI

Mali OPG-ovi i proizvođači su oni kojima bi godina dana odgode plaćanja i čekanja stečaja vjerojatno značila propast poslovanja. Kako su sami rekli na početku krize, oni nisu imali ni za režije. Oni su u potpunosti isplaćeni još prije godinu dana. Tisuću ih je dobilo 90 milijuna kuna. Vrijednost svih tvrtki iz koncerna u slučaju likvidacije bila bi oko 15 milijardi kn, što bi značilo još veće otpise jer su ukupni dugovi koje treba pokriti 43 milijarde kuna. Vrijednost iz koje će se namirivati oni kojima je Gazda ostao dužan sad je 22 milijarde kuna. Izvrnuti i kvarni model financiranja Agrokora uključivao je i mjenice izdane samo kako bi Agrokor došao do novca preko likvidnih dobavljača. Kad je sve propalo, banke su stisle dobavljače da plate više od četiri milijarde kuna. Sad je dogovorena otplata tek 35 posto tog duga. Da je tvrtka otišla u stečaj, svi bi morali čekati prodaju imovine da se namire. Ovako su domaći dobavljači ukupno dobili više od 3,5 milijardi kuna starog duga. Prosječna je naplata 60 posto starog duga u novcu, ali skoro polovica dobavljača dobila je između 80 i 100 posto dugova. Dobavljači su osigurali suradnju s Agrokorom još četiri godine, što znači da police Konzuma neće preplaviti strani proizvodi, a niti će se druge tvrtke iz Agrokora okrenuti samo uvozu. Ako Konzum bude dobro poslovao i ostvarivao dobit, domaći dobavljači će dobiti još 70 milijuna eura. Od brojnih sudionika nagodbe koji su prijetili tužbama (prvi Sberbank do prije tri mjeseca), sad se nagodbi protivi jedino Adris. Ali jasno je da će veliki sporovi koji su visili kao mač nad glavom Republici Hrvatskoj biti izbjegnuti. Još je pitanje hoće li se i Adris pridružiti nagodbi. Agrokor više nije imao novca. Na računu je prošle godine ostalo 6 kuna. Novac se prestao isplaćivati dobavljačima, a oni su prestali isporučivati robu. Da je na tome ostalo, dobavljači ne bi mogli platiti ni svoje partnere. Pa bi nelikvidnost odvela u spiralu propasti. Sve važnije tvrtke iz sastava Agrokora ključne za gospodarstvo nastavit će poslovati. Jer Rusi i ostali, kao novi vlasnici, imaju jedinu priliku naplatiti svoje kredite, koje su davali Todoriću na dva načina: ili iz dobiti tvrtki ili njihovom prodajom kad im podignu vrijednost. Ostaje očekivati i za nadati se da se više nikad neće ponoviti Todorićev model poslovanja. On je bio nedodirljiv, čuvala ga je i politika i svi dobavljači koji nisu smjeli pisnuti. Koristeći svoju poziciju najjačeg, nije plaćao partnere, izvlačio je novac, ucjenjivao za police. To se ne smije ponoviti.