ENA 102 PSA

JE OVDJE FANTASTIČNA, A TKO ZNA, MOŽDA SE I ZALJUBE U NEKOG PSIĆA, KAŽE IVANA

kodnevno posjećuje, hrani i nesebično se brine za njih. - Nakon završenog posla ovdje, on ide tamo. Sad kad je lijepo vrijeme, Mila i ja se prošetamo s njim, ali bit će nam puno bolje kad sve pse prebacimo ovdje kaže Ivana. Priznaje da je ovim tempom jako naporno. Najveći problem u cijeloj priči su im financije kojih uvijek fali. Samo za pseću hranu treba im više od 1000 eura mjesečno, a tu je još i prijevoz do veterinara u Sesvetama, odvoz psećeg izmeta i slično. Odaziv za udomljavanje njihovih pasa je, priznaju, daleko od onoga što bi željeli. - Nedavno smo udomili tri psa, a prije toga skoro dvije godine ništa. Nakon što sam rodila, dečko je preuzeo brigu o svemu, tako da nam se desio prazan hod od otprilike godinu i pol. Sad sam se opet i ja priključila i nekako nam je krenulo. Iako priželjkujemo da ih netko udomi, svaki put kad nas neki pas napušta, tužno je. Povezani smo sa svakim i volimo ih - kaže Ivana. Najgore im je, priznaju, kad neki pas ugine. Na odustajanje nikad nisu ni pomišljali. - Nekad mi na moment, ma na sekundu dođe da mi je dosta, ali iskreno nikad ne bih prestala ovo raditi. Ovo je stvarno poseban način života i ne bi ga mogao svatko živjeti - ističe Ivana. Njenoj i Adrijanovoj kćerkici Mili psi su dio života. - Voljela bih da bude veterinarka i nastavi našu priču, ali to će biti njena odluka. Psi su predivne čiste duše i mi ne mislimo stati - zaključuju.