Nikad nije bio ozlijeđen i samo je jednom morao pauzirati dulje zbog operacije žuči.

- Sportske ozljede nastaju kod onih koji ‘nemarno’ trče. Postupnost i redovitost temelj je svakog ozbiljnijeg bavljenja trčanjem, a to je ono što i ja njegujem. Ljudi se nekad odluče da krenu trčati, a čitav život su bez kondicije, stoga ne mogu očekivati neke ozbiljnije rezultate - kaže Ivo, koji istrči Zagrepčanku i njenih 512 stepenica “u hipu”, iako kaže da ne ide sve bez muke. - Apeliram na sve da je baš sad pravi trenutak da izađu na otvorene prostore, da izventiliraju svoja pluća, da ‘razmrdaju’ svoje ukočene mišiće i zglobove i da natope majicu znojem - garantiram da će se osjećati predivno. Često čujem: ‘Ja nikad ne bih mogao trčati!’. No to je laž. Uz odgovarajuću pripremu, svatko tko može hodati može i trčati, pod jednim uvjetom - da to i počne.