UDE MILIJUNE, DAJU SAVJETE
BITKA ZA INU I AGROKOR Dvije najmoćnije države svijeta u Hrvatskoj se, bez rukavica, tuku oko najvrijednijih poduzeća, Agrokora i Ine, ali to nije sve KOJ DALA PONUDU ZA PREUZIMANJE INE. TVRTKA NUDI KREDIT I STRATEŠKO PARTNERSTVO
Trumpova suspenzija ugovora s Iranom digla je cijenu nafte u nebo, što je Rusiji donijelo milijarde. Trump je Rusima dao i Siriju, a sad se natežu oko Hrvatske Nakon izazova kojega je ruski veleposlanik Anvar Azimov uputio američkom kolegi Robertu Kohorstu (“Mi spašavamo Agrokor, neka američke banke daju novac ako to žele”) Amerikanci nisu ponudili novac za Agrokor ali je hrvatska javnost doznala da Sjedinjene Države već dulje vrijeme nude Hrvatskoj pomoć u otkupu Ine od Mađara. Američka tvrtka Castleton Commodities International u ožujku je, naime, hrvatskoj vladi poslala “pismo interesa” u kojemu nude pomoć u preuzimanju Ine. Tvrtka nudi kredit i široku lepezu suradnje, strateškog partnerstva. Kažu da imaju osigurane kreditne linije “teške” 3,6 milijardi dolara. Vlada zasad nije javno komentirala dopis CCI-ja. Ponudu su, kako je poznato, dali i Rusi - Igor Sečin, direktor Rosnefta, u listopadu 2017. rekao je novinarima Jutarnjeg lista da je ta tvrtka spremna kupiti Inu od Mađara, i razviti rafineriju u Sisku. Ruska Federacija i Sjedinjene Države očito se natječu za dominaciju u Hrvatskoj. Ruski ciljevi su jasni: oni žele sve što ima veze s energijom. Žele nam dobavljati plin, žele kupiti Inu, žele Janaf za transport nafte, motaju se oko Petrokemije, a ljudi bliski Kremlju imaju veliki utjecaj i u brodogradnji. Prvo plinarsko društvo idućih će deset godina dobavljati plin od Gazproma. Ambasador Azimov nekoliko je puta rekao da bi ruske tvrtke rado kupile i HEP. Ruske banke dobile su nešto manje od polovice Agrokora, a dok traju sankcije prema Rusiji ostat će ispod 50 posto vlasništva, jer bi sve drugo bilo protiv propisa EU. Iako je Hrvatska članica NATO-a, ruske su investicije veće od američkih. U posljednje 22 godine ulaganja iz Rusije u Hrvatsku dosegla su 414 milijuna eura, dok su američka tri puta manja, i iznose točno 137,68 milijuna eura. Bilo bi djetinjasto zamišljati da se takav ekonomski upliv ne odrazi i u političkoj sferi.