ALOE VERA NJEGUJE KOŽU, ČUVARKUĆA LIJEČI UPALU UHA

KAKTUSI I SUKULENTI Opuncija, agava te druge egzotične biljke koje su se udomaćile u našim krajevima pronašle su svoje mjesto i u biljnoj medicini

Biljke mesnatih listova koje ljeti dolaze do izražaja u primorskim krajevima ili vrtnim kamenjarima imaju brojna ljekovita svojstva. Agave (Agave Americana) su prepoznatljive po svom visokom cvijetu koji doseže i do 7 metara. Cvjetaju samo jednom u svom dugom vijeku od nekoliko desetljeća. I upravo u tim trenucima kada su najljepše i najraskošnije, agave venu. Domovina agave je Meksiko iz kojeg dolazi u Španjolsku 1561. godine. To je prizemna mesnata biljka koja ima dugačke listove zašiljene na vrhu s bodljama po obodu. Listovi dužine 1-2 m i širine do 30 cm tvore ružicu iz koje sporo raste gola zeljasta stabljika. Raste po cijelom Sredozemlju, a u Hrvatskoj najviše oko Dubrovnika kao poludivlja biljka na strmim obalnim kamenim stijenama. U liječenju se najčešće preporučuje svježi sok i prašak od listova. Svježi sok pomiješan s medom kadulje liječi kašalj (hripavac), a istučen list agave koristimo za liječenje opeklina i rana jer smanjuje bol. Prašak agave rastopljen u vodi i pomiješan s medom danas je najviše korišten za liječenje bolesti želuca i jetre, žutice, reume, te za reguliranje mjesečnice. Opuncija ili indijska smokva (Opuntia ficus-indica) višegodišnja je grmolika biljka iz porodice kaktusa. Karakteristična je po plosnatim eliptičnim člancima obraslim bodljikavim dlačicama, a može narasti i do šest metara. Najčešće ima crvene, žute i bijele cvjetove. Ova biljka najbolje uspijeva na mediteranskom području jer ne podnosi preniske temperature te na -10 stupnjeva istog trena propada. Budući da bez problema podnosi sol, indijsku smokvu često možemo pronaći i na našem Jadranu. Smatramo je izrazito invazivnom vrstom jer se razmnožava i širi nevjerojatnom brzinom. Nije zahtjevna za uzgoj i održavanje, ali je ipak važno držati se određenih pravila. Najbolje ju je posaditi u zemlju za kaktuse, propusnu, dreniranu i laganu. Preporučuje se da zemlja sadrži i dovoljan udio pijeska. poput svih ostalih kaktusa, ni indijska smokva ne podnosi dugo zadržavanje vode u području korijena.Plodovi indijske smokve mogu se jesti sirovi, a od sjemenki također se može napraviti i jestivo biljno ulje. Aloe vera biljka je koju od davnina koriste u liječenju i uljepšavanju. U narodnoj medicini koriste se listovi ubrani s biljaka starih dvije do tri godine. Sok se izlučuje kad se zareže list, a želatina se uzima iz središnjeg dijela lista, gdje se nalaze stanice bogate sluzi. Vrlo je korisna za liječenje kožnih bolesti, kao što su ekcemi i psorijaza. ima vrlo široku uporabu za ublažavanje, vlaženje i liječenje opeklina (uključujući opekline od sunca), rana, akni, analnih naprslina i hemoroida. Budući da je snažan laksativ, travari preporučuju da se ponajprije koristi kao lijek za vanjsku uporabu. Napitke s aloe verom treba uzimati u ograničenim količinama. Čuvarkuća (Sempervivum tectorum) jedna je od najstarijih ljekovitih biljaka u pružanju prve pomoći, osobito kod kožnih oboljenja. Njezini listovi sadrže sluzavi sok koji ima ljekovito, umirujuće i rashlađujuće djelovanje na kožu. Djeluje slično kao aloe vera, ali nešto slabije. Svježe iscijeđeni sok iz listova još se od antičkih vremena koristi protiv kožnih tegoba. Osim sluzi, listovi čuvarkuće sadrže jabučnu i mravlju kiselinu, mineralne tvari, šećer i vitamin C.