MOJI, JEL MI ANJAMO?!

ČUDESNO! Teško je to izgovoriti, napisati, ali doista je istina - Hrvatska će igrati finale Svjetskog prvenstva! Nevjerojatan uspjeh... RALI JE ČISTA FANTAZIJA... ALI AJMO SE MI SAD PRIPREMITI ZA FINALE, REKAO JE ZLATKO DALIĆ

malno često normalno. I baš zato, kako će prvak svijeta biti momčad koja ne potjera drugog napadača na početku SP-a, pa još i pomoćnog trenera, koja u sastavu nema veselog bećara koji jednim postom na Facebooku digne na noge Rusiju, Ukrajinu, Srbiju, Englesku, Putina, Vučića? Kako će prvak svijeta biti momčad kojoj sreću ne donose giboni, iguane, kokosi ni kanarinci u dresovima? Ili, kako će prvak postati momčad čije dresove ne žicaju Clint Eastwood i Snoop Doggy Dog? Kako će, za Boga miloga, prvak svijeta biti momčad za koju u polufinalu ne dođe navijati Steven Seagal. Znate kako? Nikako, eto kako. Zato je Hrvatska već sad prvak svijeta. Prije 20 godina osvojili smo broncu, sad već imamo najmanje srebro. A imamo zanos. I ponos. Jer ovo je, oprostite na euforiji, najveća pobjeda u povijesti hrvatskog sporta. Nijedna druga ne može najterati Duška Lokina da skine periku ili Matea Beusana da obrije brkove. Englezi? Eto im “It’s coming home”. Odoše doma. Zapravo, ne idu doma nego u borbu za broncu u St. Peterburg. E pa, gospodo, sretan put. I pozdravite Micka Jaggera, koji je skakao i provociorao. Cijela Hrvatska tebi kliče, doviđenja Jagger “Miče”.