TOČNO TO NAM JE TREBALO. AKO SU MOGLI ONI, MOŽDA IPAK MOŽEMO I SVI MI...

DALIĆ JE RADIO NA ‘ĐEMDO’. SAD GA PLATITE SUHIM ZLATOM DA OSTANE IZBORNIK...

Na dan ‘utakmice svih utakmica’ Ban je osvanuo zaogrnut u plašt s našim kockicama. U vražju mater, mislim se, ptice kao da glasnije cvrkuću i jutra su odjednom nekako ljepša. Pivo ljepše klizi, to je evidentno, trošimo kao da je Božić, pa i više. Kriza? Daj molim te, koja kriza? Uhvatiš sam sebe kako pjevušiš ‘Ona je ljubav koja ne može proć’ na putu do posla, umoran si nekako od silnih obaveza, ali opet nisi... Sve je lakše, ljepše nakon ovih 30 i kusur dana u Rusiji. I Grdović je opet ‘in’... Ako ste vidjeli priču o Luki Modriću kojeg su slučajno ulovili u kadru snimajući dokumentarac o vukovima na Velebitu, sve vam je jasno. Čekaj malo, taj sitni dječak u pet brojeva prevelikoj jakni koji je čuvao koze od vukova postao je najbolji nogometaš svijeta?! Nevjerojatna je to bajka, Hrvatska je ‘Pepeljuga’ svjetskog nogometa za koju su počeli navijati apsolutno svi osim onih protiv kojih igramo. Godinama, možda čak i dva desetljećima nije bilo ovako. Hrvatski barjaci na balkonima, zastavice na autima, haljine, kape, majice... K’vragu, čak je i susjedov pas odjeven u kockice. Vidio sam negdje kako je i neka ‘food blogerica’ pripremila poseban namaz na crveno-bijele kockice. I što je najbolje od svega, to čudo se dogodi kad smo već bili ‘klekli’. Pa 10 posto države naprosto je diglo ruke i odselilo bilo kamo, nisu više vidjeli nikakvog smisla ostati i zabijati se glavom o zid. Pokušavali su pokušavali godinama i na koncu se jednostavno predali. Otišli. I tu dolazimo do ključnog detalja. Zlatko Dalić, kad je bio došao za izbornika, dobio je ugovor na ‘jednu utakmicu’. Znate kolike su šanse da bi ostao da nije dobio Ukrajinu u gostima pa Grke u play-offu? Nikakve. Nula... Nismo ga dočekali lovorikama kao neke druge, nismo ga uzimali za ozbiljno, mi novinari raspitivali smo se okolo je li on ipak Mamićev čovjek i kako bi uopće izbornik mogao postati netko tko to nije... Ma ni ugovor nikakav nije imao, radio je čovjek na ‘đemdo’. - Meni ne treba ugovor. Želim pokazati da se može i drukčije. Ne želim biti na neki način ‘uhljeb’. Ima vremena razgovarati o ugovoru nakon što napravim posao. Ako napravim posao - rekao je Dalić tada i prilično nas začudio. U nas je oduvijek bilo ‘normalno’ da trener dođe, dobije šup-kartu i ode s velikom otpremninom. Plus ‘rikverc’. Dalić to nije napravio. Tvrdoglavo je stavio glavu na panj i rekao: Evo, dajte mi šansu. Ako je ne iskoristim, idem sam. I iskoristio je svoju priliku. Zapravo nije je iskoristio nego je zgrabio ‘bika za rogove’ i uspio protiv svih prognoza. Točno to što nam je trebalo je taj Dalić. Ako su mogli Vatreni, k’vragu, možda onda ipak možemo i mi. Možda je ovo ipak zemlja u kojoj se isplati ostati. I za nju se boriti.