DRŽAVNI VRH TREBA SE NA NJIH UGLEDATI
NEMA LAGANJA U sportu nema stranačke iskaznice, nema preporuka, samo rezultat. Ako si dobar, igrat ćeš, ako nisi, odmarat ćeš dok ne budeš bolji. Tako mora i politika
Iz Rusije odlazimo uzdignute glave i nemamo si što zamjeriti. Rekao je to Luka Modrić, kapetan, koji je vukao, kao i svi, bio zamašnjak momčadi koja je cijeli svijet nadahnula. Francuzi su prvi, Hrvatska je druga, i to je tako u sportu. Kao i u životu. Njihov uspjeh je golem. Sportaši kad gube žale, ali nije svaka izgubljena utakmica izgubljena, jer svaka donosi iskustvo. Uspjet se može samo radom i poniznošću. Naučio nas je to skromni čovjek Zlatko Dalić, Livnjak koji je pokorio nogometnu Aziju. - Uvijek treba vjerovati, pa će onda to i doći. Neće samo od sebe. A to su prihvatili i dečki. I oni vjeruju. Samo ako ostanemo ponizni možemo puno. Ne smijemo dopustiti da nas prebaci, jer onda neće biti dobro. Idemo korak po korak, a ovo neka nam bude zamašnjak - govorio je Dalić. I tako je Dalić, nehotice, pokazao da je u sportu zapravo sve jednostavno. Da bi igrao u četvrtfinalu, polufinalu ili finalu, ne treba politička preporuka i stranačka iskaznica, kao što je u hrvatskoj politici, državnoj i lokalnoj i gospodarskoj. Nitko nije mogao poslati Dalića, Modrića, Vrsaljka ili Subašića do finala preko preporuke, preko reda. Nema toga. Otišli su sami na temelju svojeg rada, discipline, psihologije, a ne jer je netko preporučio Luku kao svojeg rođaka.
VELIKI OD PORAZA UČE
Upravo to Hrvatskoj treba - rad, predan, iskren, pošten, a rezultati nakon toga dođu. Zato je ovaj nogometni poraz Vatrenih od Francuske čudan - pokazali su da su veliki kad izgube, i zato je srce vatreno osvojilo većinu srca ljudi na planetu. Sport je san koji se može ostvariti. Zato ga igraju svih, siromašni i bogati, zato ga igraju djeca od favela Rio de Janeira do čudesnih malih Tajlanđana, Divljih veprova, koje su nakon dva tjedna izvukli iz potopljene špilje žive. Sport je poticaj boljeg svijeta, boljeg uređenja društva. A naše je političko društvo kao riba - smrdi od glave. Politička Hrvatska je sušta suprotnost sportskoj. Ona nije ništa dala šampionima, od Ivice i Janice Kostelić, braće Skelin, do dizača utega Nikolaja Pešalova, pa nadalje. Oni su sami postigli uspjeh, a politici je to bilo samo pokriće da ih se kratkotrajno nagradi te da njihove medalje i pokale prikažu kao svoje. Da, kazališnim rječnikom, balerinama i baletanima nakon briljatno uprizorenog remek-djela preotmu cvijeće. I još nisu ništa naučili. A većini je jasno - gitara ili violina, ma kako vrhunski bila napravljena, ako je raštimana, parat će uši. Ako je ugođena, liječit će dušu i tijelo. Ako je netko zna svirati... To je davno spoznao Zlatko Dalić. Uštimao je orekstar. Sam je priznao da ga je nekoliko puta lupilo po glavi kad bi se malo razbahatio. Politička Hrvatska je tako razbahaćena da ne lupa njih po glavi, nego narod. Lupa temelje države jer su raštimani.
TO JE SAMO NJIHOV USPJEH
Stoga će ovaj poraz Vatrenih u finalu na kraju izroditi ipak važnom pobjedom. Neće više nitko od političkih elita reći: “Ne može se više ili dalje od ovoga”, a da ih netko ne priupita: “A kako su Dalić i Vatreni”? I da, nekad su se “velikaši” protezali da simbolički dosegnu visinu sportaša kojima su stavljali medalje oko vrata. Sad se sportaši moraju penjati političarima. Ali medalje i njihov trud nitko im ne može uzeti. Zato su Vatreni osvojili srca svijeta.