Tata Ivan Dalić čeka zlatnog sina Zlatka

USPJELI SU ZA NAS Otac našeg izbornika vratio se s oporavka. Ne voli gužvu. Smiren je kad gleda svaku našu utakmicu, a stariji sin Miran ne može si pomoći

Livno “gori”! Nakon svega rezultat nedjeljne “utakmice stoljeća” u rodnom mjestu našeg izbornika Zlatka Dalića dočekan je jednako. Izgubili smo utakmicu, ali osvojili srca cijeloga svijeta. Fešta se na svakom kraju i kantunu: od Brine, dijela Livna gdje je Zlatko odrastao, preko uličica u centru i glavnoga gradskog trga. Igrati u finalu mogu samo najveći, pa iz ma kako malog mjesta potekli. To je bit nogometa - svatko može uspjeti. Ne preko veza, preporuka, nego radom i najvažnije - poštenjem. A Dalići jesu takvi, vazda bili, svjedoči cijelo Livno i taj kraj. Vruća atmosfera osjetila se već u rano jutro, gotovo po cijelom gradu vijorile su zastave Hrvatske i Hrvata u BiH - Herceg-Bosne. Doček Daliću u Livnu organiziraju 23. srpnja (Zlatkov nećak, sin Mirana Dalića, u organizacijskom je odboru), a dolaze Mate Bulić i mnogi drugi. Otac izbornika, Ivan Dalić, nevjerojatno je bio smiren iako mu je sin poniznošću pokorio svijet. Gledao je utakmicu sa suprugom u obiteljskoj kući ispod crkve na Gorici. - Ne volim gužvu, to je za mlade. Tamo ne čujem dobro, a i propustim samu utakmicu. Gledao sam sve, nema nerviranja, dok stariji sin Miran ne može odgledati ni jednu. Zove me Zlatko, naravno, jučer se baš javio, pita kako sam. Prije pet-šest dana sam se vratio iz toplica, imao sam problema, skoro sam umro. Nasreću, brzo su intervenirali, prvo u bolnicu u Split, a onda poslije na rehabilitaciju u toplice. Da ti pravo kažem, ne sjećam se kako sam stigao u Split ni tih nekoliko dana. Ali hvala Bogu, sad je sve pod kontrolom - kaže nam Ivan Dalić dok provodi svoj ritual u dvorištu. Čita sve novine, donose mu ih kći Mladenka i Miran. Donosili su tisak i u bolnici, čitao je sve od korica do korica. I zanimljivosti... Zlatko je došao kao iznenađenje, više od deset godina je razlika između njega i brata. Dobro da je tako... - Ma on ti je na čisto poštenje dobro prošao u životu. Takav je bio i kao dječak i kad je odrastao, pravi kršćanin. Dobro je rekao momcima – što ću vam govoriti kako igrati, to znate bolje od mene. On je od momčadi napravio klapu - smatra Ćipi Draško, koji je također pratio Zlatkov nogometni dijamantni put, kojim nas je odveo do nade.