E, NAMA JE I OST VATRENA

i Matej Mitrović, pa još cijeli niz igrača koji bi u perspektivi mogli dosegnuti razinu igrača koje danas gledaju i od kojih uče. Desni bok je “vlasništvo” Šime Vrsaljka, koji će u Kataru imati 30 godina, alternativu za njega tek treba pronaći, dok bi na lijevom boku u godinama pred nama treba “ordinirati” Borna Sosa. U veznom redu, nakon ere Modrića i Rakitića, teško možemo imati jednaku kvalitetu, ali neće to biti ni daleko. Marcelo Brozović i puno bolji Mateo Kovačić trebali bi držati konce u svojim rukama, ali ima tu još igrača koji mogu puno. Naravno, novog Modrića nećemo tek tako pronaći, baš kao ni igrača Rakitićevih mogućnosti, ali tu su Pašalić, Rog, Moro, Šunjić,

Krovinović... I, naravno, Lovro Majer, jedan od onih klinaca koje uspoređuju s kapetanom Lukom. Ne osobito visok, ali iznimno talentiran, brz, okretan, tehnički sjajan, prava desetka. A još i plavokos... Zvuči obećavajuće. Na krilnim pozicijama, čak i ako ne bude više Perišića, moglo bi biti gužve. Uz Antu Rebića, tu su i Pjaca, i Vlašić, i Brekalo, valjda i Halilović,

pa još i Michele Šego, Antonio Marin... Netko od njih tu će sigurno isplivati. Problem bi, međutim, slično kao zadnjih godina s lijevim bokom, mogli imati sa špicom...

I neumorni Mario Mandžukić će se jednom umoriti, a onda ostajemo samo na Andreju Kramariću kao “devetki”. A on to zapravo i nije. Tu je i Ivan Santini, no on će 2022. imati već 33 godine, a moguća rješenja mogli bi biti Marko Livaja ili Stipe Perica....