JA SAM JEDINI DIPLOMIRANI ČIPKAR S PAGA

Preciznost je najvažnija jer oni precizniji slože ljepši uzorak. Zatim zdrave oči i dobro osvjetljenje. A spretne ruke postignu se s vremenom, tako nam je svoj hobi opisao Elvis Šmit (40), prvi hrvatski čipkar. Robusni bradonja precizno iglom hvata konac i slaže čipkaste figure: mendulice, listaciće, ročelice, unjule, duple kolumbariće, zupciće, sunašca, guste i rijetke dintele, pekjice i pogacice ko od šale. Na koljenima drži kušinić, za njega pričvršćen kartončić, a preko kartončića šije simbol svojeg otoka, elegancije i otmjenosti. Ne smeta mu kad ga nazivaju čipkaricom. - To je uobičajen naziv za ovaj posao, a mislim da me ovako bradatog ipak neće zamijeniti za ženu. Mene inače poznaju kao malo čudnovatog, a uz to su svi Pažani za druge otočane u startu pomalo “munjeni” pa se ljudi više čude kad kod mene nije ništa čudno. Ali kao čipkara me žene nisu nikada diskriminirale niti su mi govorile da imam debele ili nedovoljno gipke prste - kaže “čipkarica” Elvis te dodaje da još tri Pažanina znaju čipkati, ali da je on jedini s diplomom. Njegova majka je čipkarica već 20 godina, a on i supruga Katarina Hajdinić upisali su školu čipke u programu obrazovanja odraslih u Srednjoj školi Bartola Kašića na Pagu, kod profesorice Katice Vidolin. Škola nije šala, trajala je od rujna do svibnja ove godine, a čipkalo se 350 sati. Šmit te dodaje da čipke postoje u obliku sidra, cvijeća, leptira, grbova, petokraka, pravokutnika i, naravno, najpoznatije - okrugle čipke. Njegova supruga Katarina izradila je prijatelju sofisticirani bookmark od čipke. - Supruga i ja već tri tjedna izrađujemo naušnice od čipke za rođendan našoj vjenčanoj kumi. Rijetkost je da dvije čipkarice rade na jednoj čipki. Izmjenjujemo se, umjesto da svatko radi svoju naušnicu. To bi možda bilo logičnije, ali svatko ima svoj čipkani ‘rukopis’, pa bi jedna naušnica ispala drukčije od druge. Čipkanje je zapravo jako opuštajuće, mada sam ranije vjerovao da je napeto. Krene se od ‘šćapa’, odnosno različitih promjera čipkinoga kruga, koji su zbog postojanosti omotani drugim koncem, a onda kružno iz sredine prema van element po element. Uvijek se radi isključivo iglom i zato je čipkanje šivanje, a ne kukičanje ili vezenje. Ako pogriješim, moram se strpljivo vratiti nekoliko koraka unatrag, a ako se greška ponovi, znači da je vrijeme da popijem kavu. Zimi se pripremim na čipkanje od dvatri sata, a ljeti i ne pokušavam uhvatiti vremena. Za čipku promjera 10 centimetara trebalo mi je mjesec dana. Taman sam bio slomio nogu, pa sam si to mogao priuštiti - kaže čipkar Elvis te pokazuje četiri čipke, rupčić i dio naušnice koju je izradio.