HRVATSKI JE TEŽAK, SAMO PSOVKE, TEK ONDA DOBRE RIJEČI

Kod tekstova su vrlo oprezni. Prvo ih pomno prevedu kako ne bi bili nepristojni te da ne bi zapjevali nešto s čime se ne slažu i ne propagiraju. Pjevaju tek kad prođu “kontrole”. - Sjednemo i slušamo, pa ako nam se sviđa, odlučujemo hoćemo li pjevati. Nakon prijevoda dečki, zapravo, vrlo brzo zaborave o čemu pjevaju. Onda im nakon nekog vremena ja prevodim dijelove pjesama i pokušam dočarati osjećaje. Što se tiče govora, znamo samo osnove da se uspijemo sporazumjeti. Naravno, prvo smo naučili psovke, a tek onda ‘loše’ riječi objasnio je Christian. U Hrvatskoj su bili više puta, a nastupali su i na nekim festivalima. Kažu da su kod nas uvijek toplo primljeni i da se zbog toga rado vraćaju u Hrvatsku. Pratili su i Svjetsko prvenstvo u Rusiji, nakon slavlja “vatrenih” skinuli su “Nije u šoldima sve” te pjevali zaogrnuti hrvatskom zastavom nasred Aucklanda. - Naravno, pa to nam je druga domovina, kockasti dresovi su nam super - rekao je Christian. Poseban odnos imaju s mještanima Zagvozda i Vedranom Mlikotom (48), kojemu su poklonili i maorsku nošnju. - Vodi ih moj prijatelj Christian koji s bratom ovih dana stiže u Hrvatsku. I ja bih volio kod njih, nisam još bio jer mi je problem uskladiti sve obveze - rekao je Mlikota. Klapa iz Aucklanda ostavila je snažan dojam na njegove Zagvožđane pa su ispred konobe, gdje su prvi put nastupili, stavili ploču s njihovim imenom. - To je više bila zafrkancija. Nismo ‘službeno’ preimenovali trg - kaže Mlikota. (kr, tp)