‘HRVOJE MI JE BIO ČUDAN PA POSTAO MUŽ’

VIšnja Babić (56) kao gimnazijalka čitala je “Smogovce” i pomislila kako autor sjajnog djela mora biti duhovit čovjek. Nije tad pomislila da će glumiti Dunju u istoimenoj kultnoj seriji, a da će taj duhoviti autor, Hrvoje Hitrec (75), postati njezin suprug... Koliko god vezana uz “Smogovce”, smatra da joj uloga Dunje nije obilježila karijeru. - Ne bih rekla da me obilježila, ali da me ljudi po njoj najviše pamte, istina. I kad godinama nije bilo repriza, prepoznavali su me kao Dunju. Budimo realni, takva se serija ni dotad ni poslije nije pojavila kod nas kaže Višnja. U ulogu se mogla uživiti jer je i sama rođena u Zagrebu pa joj sve to nije bilo toliko strano. Kaže da joj je djetinjstvo bilo “klasično” za to doba. - U ovim godinama rado se sjećam samo lijepih stvari, igranja na ulici, sanjkanja i vožnje biciklom sa svojim dvjema sestrama i prijateljima, sjećam se izleta, životinja koje je moja sestra dovlačila u kuću, mirisa bakine hrane, pravih zima i ljetovanja na Ugljanu. Stalno smo bili vani i stalno se događalo nešto novo. A najviše se sjećam te slobode, što smo se mogli svugdje igrati, onoga što naša djeca ne poznaju - prisjetila se Višnja. Bila je odlična učenica uvijek zaokupljena s više stvari kojima se bavila. Počela je glumiti u osnovnoj školi. Već je tad znala da se glumom želi baviti cijeli život. - Uz razne druge, bila sam i u dramskoj grupi pa su mi rekli da na školskim priredbama svi počnu slušati kad ja govorim. Tad sam još nešto romantičnije zamišljala svoj budući poziv, ali to je bio početak ljubavi prema glumi rekla je. Ni danas joj nije jasno kako je u djetinjstvu sve stigla, s obzirom na to da je, osim dramske, išla i na literarnu grupu, satove gitare i flaute, plesala i bavila se sportom, karateom, kung fu-om i jahanjem. Ne baš sve istodobno... - I sama se pitam kako sam sve stigla. Kad se samo sjetim što sam tad sve radila, a još sam se i puno družila s prijateljicama te imala razne hobije, a nisam imala auto. Mislim da je tad dan dulje trajao, ljeto nikako da prođe, a od Božića do Božića sporo su prolazili mjeseci. Uopće to ne mogu ni sebi objasniti i danas mislim da je tu neka prijevara s vremenom, prebrzo prolazi - rekla je Višnja. U školi je bila odlična učenica, a razlog je sram. - Bilo me je sram da ne znam ono što me u školi pitaju. Moj se sin tome smije, ali bilo je tako. Puno sam čitala. Naši su profesori imali autoritet i tražili su znanje. Da ne govorim da su roditelji očekivali da dobro učim jer to radim za sebe i nije mi padalo na pamet da ne poslušam - kaže Višnja.