SMO ZAPOČELI I UDRO POSLOVATI
NJEGUJU TRADICIJU U BEK Pušnici iz Kaštel Novog svježa riba se ručno filetira i prirodno dimi. Robu plasiraju u hotelima i restoranima, a dio i izvoze TAKO NITKO NE MOŽE DOBITI ROBU STARIJU OD 24 SATA, KAŽE DRAŽEN ŽUŽA
Prije devet godina odlučili smo ući u ovaj posao nakon što smo upoznali obitelj Klein koja je imala mali obrt za dimljenje ribe u Kaštelima. Prvo smo od njih otkupili polovicu vlasničkog udjela, a 2015. i ostatak, priča vlasnik i direktor BEK Pušnice, Dražen Žuža. - Uočili smo da na tržištu nedostaje proizvoda od dimljene ribe te da ih ljudi slabo poznaju, izuzev dimljenog lososa. Kako je s turizmom rasla i gastronomija, odnosno hotelska ponuda se širila, tako smo, s kuharima koji su htjeli nešto novo, počeli proizvoditi ono što im treba – prisjeća se. Skandinavije, to je unosna grana industrije koja svijet opskrbljuje dimljenom haringom, lososom, bakalarom. BEK Pušnica zadržala je izvorni način proizvodnje - svježa riba ručno se filetira i koristi se prirodni dim na bazi bukovine. - Pokretanje tvrtke u recesiji, prema našem iskustvu, bio je pun pogodak jer smo s velikim oprezom ulazili u posao, kako prema dobavljačima tako i prema kupcima. I tako se ponašamo i danas. Tvrtka nije bila, niti je danas kreditno zadužena, upravo zato što u tom periodu nismo imali išta tražiti od koga. Ta opreznost odlika je našeg poslovanja, pa čak smatram da je recesija isfiltrirala one koji su prije nje ulagali nekontrolirano i nisu se mogli održati. Dakle, nismo bili ovisni o nikome, nego o samima sebi. Nismo koristili pomoć države, koja se i nije puno promijenila od tada prema poduzetnicima, izuzev što smo u međuvremenu ušli u Europsku uniju i to nas je sve potaknulo na drugačiji pristup poslu – dodaje Žuža. U tvrtki je sedam stalno zaposlenih i svi su od prvog dana s obitelji Žuža, te stalno bilježe rast. U asortimanu imaju dimljeni losos na četiri načina. Jedan je unikatan, i to je onaj uz dodatak cikle. Dime i tunu (tzv. morski pršut), sabljarku, brancina, oradu, skušu, pastrvu, kozice, dagnje i sipu. Odnedavno, zbog problema s nabavom ribe i stalnog porasta cijena, BEK pušnica počela je dimiti meso peradi (pačja, pureća i pileća prsa). - Tržišno smo, u 90 postotnom udjelu, orijentirani na HoReCa sektor (hoteli, restorani, caffei), a ostatkom na trgovačke lance. Redovito izvozimo u Sloveniju, a povremeno u Austriju i Njemačku. Naše pravilo je da radimo bez lagera. Radimo isključivo po narudžbi jer smatramo da krajnji potrošač tako dobiva ono najbolje - nitko ne može dobiti robu stariju od 24 sata. To jest teži način, ali to nas male proizvođače značajno izdvaja od velikih uvoznika sa sličnim proizvodima - kaže. Ulazak u EU, dodaje, omogućio nam je lakši protok robe, pa dio sirovina nabavljamo vani. - Svaki tjedan nam stiže svježi losos, a najbolji dio asortimana kao što su brancin, orada, pastrva i kozice su iz Hrvatske. Ipak, najveći problem za nas prerađivače je nepostojanje burze ribe - mjesto gdje bismo mogli kupiti robu koja nam odgovara cijenom, kvalitetom i količinom. Primjerice, nemamo gdje kupiti cipla u kontinuitetu, a o hobotnici, koju smo izbacili iz asortimana, da i ne govorimo. Kupaca u Hrvatskoj je sve više, osobito u HoReCa sektoru. Nijedna grana nije napredovala kao gastronomija i smatram da smo u svjetskom vrhu – zaključuje Žuža.