RUŽMARIN VS GINKO
Domaće je bolje: Ružmarin ‘bilda’ mozak i pamćenje, liječi probavne tegobe i artritis. Ima ga na svakom koraku...
Koliko ste puta čuli da će čudesna biljka ginko biloba, koja se koristi od pamtivijeka, poboljšati rad mozga, koncentraciju i pamćenje? Koliko puta ste kupili neki skupi preparat od ginka? Vjerojatno nebrojeno puta. Istodobno, velika je vjerojatnost da nikad niste čuli kako iste
snažne moći ima i mirisni ružmarin koji raste u našem podneblju, jeftin je i dostupan svima. Ljekovitost ružmarina poznata je još od davnina, a tek u srednjem vijeku postaje važna ljekovita biljka. Postojali su različiti pripravci na bazi ružmarinova lista za samoliječenje, poput ružmarinova špirita i ružmarinova vina. Ljekovitost ružmarina hvaljena je i u biljaruši Leonharta Fuchsa iz 1543. godine u kojoj glasoviti liječnik piše: “Ružmarin jača mozak i druga osjetila, osobito pamćenje”. - Prema aktualnoj europskoj farmakopeji, list ružmarina službeno je odobren za liječenje manjih jetrenih tegoba, problema u lučenju žuči i probavnih tegoba poput otežane probave. Tradicionalno se koristi za liječenje reumatoidnog artritisa i loše periferne cirkulacije. Vanjskom upotrebom tinktura ili infuz koriste se kao blagi antiseptik i sredstvo za ubrzanje zarastanja rana – kažu stručnjaci iz tvrtke Bioaromatica, jedne od prvih koja je počela s izradom prirodne kozmetike u Hrvatskoj. Kao i mnoge biljke, ističu u Bioaromatici, ružmarin je u nekim krajevima služio kao panaceja (lijek za sve), od “trovanja krvi” do sredstva za izazivanje pobačaja. Njegovo korištenje kao začina, pogotovo u masnijim jelima i težim umacima, uz maslinovo ulje i ribu, govori o mudrom opažanju povoljnog djelovanja na rad žuči. Ružmarin je biljka našeg podneblja, oduvijek je na ovim prostorima i naši stari duboko su cijenili njegove fantastične karakteristike. Dolaskom modernih vremena i reklamne propagande, ginko biloba, koja potječe iz tradicionalne kineske medicine, dobila je svoju reputaciju, dok je ružmarin, iako jednako snažnih karakteristika u određenim područjima, ostao zanemaren. Mnogi, nažalost, o njemu ne znaju ništa više nego da ga ubacujemo u neka jela radi bolje arome i da se njime, umočenim u maslinovo ulje, premazuje riba na gradelama. No ružmarin ima izrazito moćna svojstva, a njegovo eterično ulje dobiva se destilacijom vodenom parom vršnih dijelova biljke u cvatu, pojašnjavaju nam u Bioaromatici.
SNAGA AROMATERAPIJE U kremama, gelovima i uljima ružmarin se koristi kod bolnih mišića, za tretiranje celulita, a u inhalacijama protiv kašlja
Njegovo djelovanje ovisi o kemotipu pa se tako ružmarin kemotip kamfor koristi vanjskom primjenom kao analgetik kod reumatoidnog artritisa, udaraca i bolnih mišića nakon tjelovježbe i napornog rada. U slične svrhe koristi se i kemotip ß-mircen/kamfor. Koristi se u kremama, uljima i gelovima. Ružmarin kemotip verbenon/bornil-acetat koristi se u kozmetici za njegu kože, osobiro mješovite i oštećene kože, naravno razrijeđen u hladno prešanim nerafiniranim biljnim uljima. Oralnim putem koristi se kao blagi koleretik, potičući kolanje i lučenje žuči. Inhalacijskim putem koristi se kao dobar mukolitik (razrjeđuje nakupljenu sluz u dišnom sustavu i olakšava iskašljavanje). Ružmarin kemotip cineol najbolji je kemotip koji potiče perifernu cirkulaciju, stoga se koristi kod “hladnih ruku i nogu” i celulita. Inhalacijskim putem djeluje kao dobar ekspektorans (olakšava iskašljavanje). Kad potražite podatke u uzgoju ljekovitog bilja u Europi, otkrit ćete da je po isplativosti na prvome mjestu upravo ginko. Možda u tome i leži razlog zašto je ružmarin debelo podci- jenjen u odnosu na ginko koji ima jaču propagandu i reputaciju. Oko kojeg se, jednostavno rečeno, vrti mnogo više novca. Stoga u Hrvatskoj plantažnog uzgoja ružmarina praktički ni nema, a ljekovito bilje uvozimo u velikim količinama. Među ostalim, i ružmarin. Ginko je, jednostavno, razvikan, a mnogi pri tomu ni ne razmišljaju o tomu smiju li ovu biljku uzimati i može li to imati neke posljedice. Jer za ginko je dokazano, naime, da može smanjiti učinkovitost lijekova za epilepsiju, pa čak i potaknuti epileptične napadaje. Uzrok leži u kemijskoj tvari ginkotoksin koju biljka sadrži, a čije djelovanje zapravo ima ulogu okidača za pojavu epileptičnih napadaja kod ljudi s dijagnozom epilepsije. Ljudi su općenito premalo informirani o ljekovitom bilju, a nedovoljnu svjesnost o karakteristikama i uzgoju bilja te o fantastičnim resursima s kojima raspolažemo osjetili su i u Bioaromatici, odnosno u njihovu arboretumu Histria Aromatica nadomak istarskih Bala, koji se proteže na 25 hektara. Ljekovito bilje koje tamo raste i sve što se odvija u tom fantastičnom prostoru trebalo je dobiti i snažnu edukativnu svrhu. Vlasnik Bioaromatice Boris Filipaj u cijeli je projekt i krenuo s namjerom da otvori svoja vrata fakultetima i školama, profesorima, studentima i učenicima, svima koji se mogu i trebaju educirati o biljkama, njihovim svojstvima i proizvodnji. Plan je bio da bude mnogo seminara, edukacija i predavanja. Nažalost, odaziv i zainteresiranost bili su manji od planiranog. - Ljekovitost biljaka je neupitna, a današnja farmakologija temelji se upravo na biljnim spojevima. No edukacija o svemu tome je na mizernoj razini. Toliko je malo škola, primjerice, zainteresirano da dovedu djecu kod nas i nauče ih da je kora vrbe bila baza za čuveni Aspirin, da je zahvaljujući biljci buhač nastao prvi insekticid na planetu ili da kadulja ima snažna svojstva kojima se možemo boriti protiv gljivica - govori Filipaj.