TAVLJA TEMELJE AMOSTALNOSTI

KVALITETNO Nije ključno koliko vremena otac provodi s djecom, nego koliko je povezan s njima

Djeca čiji su očevi više emocionalno uključeni u odgoj imaju manje šanse razviti probleme u ponašanju i to čak za četvrtinu. Pokazala je to dugogodišnja studija tijekom koje su znanstvenici s Oxforda prikupili podatke roditelja 10.440 djece. Istraživanje je pokazalo i da vrijeme koje otac provodi s djecom ne utječe na njihov emocionalni razvoj koliko utječu psihološki i emocionalni aspekti odgoja te povezanost s ocem. - Otac je u odgoju djeteta podjednako važan kao i majka. Čak i dojenčad, primarno usmjerena na majku, razlikuje tatu od okoline i pokazuje privrženost. No taj odnos postaje još značajniji oko 2. ili 3. godine, kad dijete počne istraživati. Jedan roditelj, češće majka, štiti i čuva, dok otac potiče dijete u istraživanju, nudi izazove i hrabri u nastojanjima. Dobar otac će provoditi vrijeme s djecom, pokazivati interes za njihove priče i probleme, biti emocionalno dostupan, poticati ih da savladaju prepreke i poticati samostalnost - pojašnjava psihologinja Tanja Dejanović Šagadin iz Psihološkog centra Tesa. I uloga oca razlikuje se u svakoj obitelji. Tradicionalna, patrijarhalna uloga je ona u kojoj očevi imaju distanciran odnos s djecom, zahtijevaju rezultate, ne pitaju za osjećaje, često kažnjavaju, a djeca prema njima osjećaju strahopoštovanje. U modernoj obitelji uloga oca ovisi o odnosu s partnerom, no zainteresirani i topli očevi, koji znaju postaviti granicu i izraziti očekivanja, za odgoj su pravi zgoditak. - Najčešće pogreške koje očevi rade su prepuštanje odgoja majci, nerazgovaranje s djecom i nepredvidivost u reakcijama (osobito kad uključuju agresivne ili pasivno-agresivne ispade). Novija istraživanja pokazuju da je važan utjecaj oca na adolescente, osobito za razvoj morala i samopouzdanja. Bez obzira na spol, već od dojenačke dobi djeca čiji se očevi bili uključeni u odgoj pokazuju veću emocionalnu stabilnost i kasnije u životu bolje se snalaze u socijalnim odnosima - pojašnjava Dejanović Šagadin. Očevi pružaju ne samo utočište, poput majki, nego i zaštitu. Dijete uči, kad ga npr. tata baci u zrak, da je zabavno riskirati, da to ne mora biti opasno i da postoji netko tko će ga uhvatiti. U većini psiholoških teorija očeva uloga je ista bez obzira na spol djeteta. - Iako se većina djece u početku veže uz majku, za 5-20% djece primarni roditelj je otac. Istraživanje iz 2010. pokazuje da je to češće kod dječaka, što je suprotno raširenoj ideji ‘tatinih princeza’ kaže psihologinja. Naravno, otac je i model čije je ponašanje bitno - dječaci se s njim identificiraju, a kod curica utječe na stavove o muškarcima, očekivanja, izbor partnera i sl.