ANA I MIRNA SU SVJETSKE PRVAKINJE!
Mlade kuglačice, Ana Jambrović (23) i Mirna Bosak (21), vratile su se s posljednjeg Svjetskog prvenstva krajem svibnja s ukupno devet medalja. Obje su nastupale i za seniorsku i za mlađeseniorsku reprezentaciju. Tako je Ana na U-23 postala svjetska prvakinja u kombinaciji i srebrna pojedinačno, a srušila je i svjetski rekord od 677 srušenih čunjeva. - Posebno me veseli što sam i u seniorskoj konkurenciji osvojila srebro u mix tandemu. Iako sam prvo trenirala rukomet, već s 11 godina sam završila na stazi za kuglanje. Odmah sam ‘razvalila’ - smije se Ana, koja je već nakon dva mjeseca osvojila prvi turnir, kao i državno prvenstvo iste godine. - Drago mi je da smo u istom klubu, družimo se i međusobno si pomažemo. Ana mi je velika podrška otkad sam ušla u seniorsku repku - kaže Mirna. Mlada Zaprešićanka počela je trenirati s osam godina slijedeći stope starijeg brata. Vrlo brzo se pokazalo da je veliki potencijal, iako je pubertetsko razdoblje bilo teško - za obje. Bilo je uspona, padova, pa i umalo odustajanja, ali uz obitelj, koja im je oduvijek bila glavni sponzor i najveća podrška, sve su prebrodile. - Svi misle da je kuglanje razonoda i lagan sport. Uzmeš kuglu, baciš i to je to. A istina je da nam treba puno koncentracije, ali i fizička sprema. Stalno smo u polučučnju, pa ako nisi fizički spreman, mogu stradati koljena i leđa - pojašnjava Ana dodajući kako je kugla teška tri kilograma pa nije samo tako baciti je 150 puta. Mirna se prisjetila i srednjoškolskih dana u zagrebačkoj Sportskoj gimnaziji. - Svi su mi uglavnom govorili da to uopće nije sport i omalovažavali su me. To je sve, naravno, prestalo kad su došli rezultati - smije se danas tome Mirna. Kako bi održale formu, osim treninga, djevojke redovito idu i u teretanu. Mirna ističe kako je u teretani pet puta tjedno, a radi jednako na snazi ruku i nogu. Jednako važna je i psiha. Na posljednjem Svjetskom prvenstvu zadnji čunj je odlučivao o tituli prvaka. - Na velikim natjecanjima je stalno buka, ljudi navijaju, a ti moraš ostat koncentriran. Moraš izolirati sve vanjske čimbenike - kaže Ana, koja ima i dodatni izazov. Naime, iako igra za riječki klub, radi u Belupu u rodnom gradu, a vikendom putuje na natjecanja pa se mora uskladiti. - Sve pokušavam posložiti da ništa ne ispašta i zasad uspijevam - kaže Ana te dodaje kako joj je velika podrška i dugogodišnji dečko. Iako je često da se sportaši zaljube u sebi slične, zbog puno putovanja i izbivanja od kuće, obje djevojke su sretno zaljubljene, a dečki nemaju veze s kuglanjem. - Možda je tako i bolje - zaključile su gotovo u isti glas.