ŽELIM NAUČITI SPORTAŠE DA OSTANU LJUDI

U Berlinu je u tijeku Europsko prvenstvo u atletici, ali Blanku Vlašić zatekli smo u Splitu, nakon odrađenog dvosatnog treningu. Ozljeda je i ovoga puta bila jača od njene želje za povratkom, s tim da je to podnijela puno lakše nego ranije. - Do nedavno mi je bilo teško gledati natjecanja čak i na TV-u, no sad sam mirna, svjesna da ću propustiti i ovu godinu, a sve zbog višeg cilja, Igara u Tokiju. Zna se što mi još jedino fali u kolekciji... - kaže Blanka i dodaje: metra. Ne želim se vratiti i skakati 190, svoje vrijeme mogu puno kvalitetnije iskoristiti. Ova godina bila je najlakša za propustiti, iduće godine je Svjetsko prvenstvo i ako se uspijem spremiti, bit će to ‘puna šaka brade’. Ako ne, konačni cilj je ionako Tokio... Blanka je naglasila kako više nikad neće skakati 20 natjecanja godišnje, plan je tempirati formu i pojavljivati se samo na najvećim. I to ne samo zbog problema s nogom, nego i razmišljanja o životu nakon karijere. - Ako Bog da pa budem zdrava, skakat ću u Tokiju i nakon toga odlučiti hoće li to biti kraj karijere. Naravno, svašta se u međuvremenu može dogoditi, i na sportskom, ali i na privatnom planu, no već sam počela razmišljati o životu nakon karijere jer ne želim da me ta odluka uhvati nespremnu. Svjesna sam koliko je to stresna odluka za većinu sportaša, pogotovo ako se dogodi naglo. Zato sam već sad neke stvari posložila i imam sve opcije otvorene. Blanka je odavno rekla da želi ostati u sportu i nakon umirovljenja, a u rujnu radi i prvi korak prema životu bez letvice. - Putujem u SAD, mjesec dana ću volontirati na Sveučilištu Virginia. Oni imaju vrlo jak atletski program i taj mjesec ću provesti u razgovorima s trenerima, sa sportašicama, pomagati skakačima u usavršavanju tehnike, držati motivacijske govore... Imaju i jak odsjek ‘Faith & sport’, zanimaju ih moja razmišljanja o vjeri, i to će biti sadržajan mjesec, u kojem ću sigurno i sama shvatiti zanima li me to i želim li se time baviti u budućnosti. Motivacijski govori i svjedočenja vjere pred velikim brojem ljudi nisu ništa novo za Blanku, no novost je da se time želi ozbiljno baviti. - Mene ne zanima raditi nešto samo da bih preživjela od toga, želim da me to što radim u potpunosti motivira i ispuni, kao što me motivirao i ispunjavao sport. Vidjet ću, ako to prvo iskustvo u Americi bude uspješno, započet ću s konkretnim stvarima, izraditi programe, ponuditi ih sveučilištima koja ih žele, a onda i šire. Sviđa mi se opcija da mogu živjeti u Splitu i odraditi nekoliko turneja po svijetu, jer cijeli svijet je tržište za ovakve stvari. Želim pomoći svojim iskustvom, da sportaši pametno treniraju, da kroz stresnu karijeru, kakvih je većina za vrhunske sportaše, ostanu prizemni, da ostanu ljudi, da ih to ne slama, da nauče balansirati između života i karijere, da izbjegnu ozljede...