Ca svađaju se čak 49 n, najviše zbog hrane

UČE O SEBI Roditelji ponekad trebaju znati i popustiti ako dijete nije neodgovorno i ne ugrožava nikoga

situacije u kojima se radi o učenju granica od onih u kojima samo imamo različita mišljenja, stavove ili osjećaje - pojašnjava Tomljenović. S djetetom se treba sukobiti kad je neodgovorno prema sebi (ne želi oprati ruke prije obroka ili ići na vrijeme na spavanje) ili je neodgovorno u izvršavanju obveza (ne želi pisati zadaću). Svakako, nije uputno djeci prepustiti da uvijek rade što žele. Treba im, naglašava Tomljenović, jasno pokazati koja su ponašanja potpuno neprihvatljiva i pomoći im izraziti bijes i ljutnju na prihvatljiviji način. - Mogu vikati u jastuk, glumiti zmaja koji riga vatru itd. Najvažnija poruka koju dijete u takvim prilikama treba razumjeti iz našeg ponašanja je da imaju pravo biti ljuti kaže Tomljenović. No ne smije sve biti rat. Ako roditelj i najsitnijoj raspravi pristupa kao bitki u kojoj ne smiju pokazati ni trunku slabosti, propušta priliku stvoriti situacije u kojima će dijete steći iskustvo uspješnog zastupanja svog osobnog integriteta. Trenuci u kojima dijete osjeti da snagom argumenata može utjecati na roditeljske odluke i stavove dragocjeni su za izgradnju samopouzdanja. - Time djetetu šaljete važne poruke - vjerujem ti i poštujem tvoje mišljenje, važan si mi i važno mi je čuti što misliš, naš odnos važniji mi je od pobjede u raspravi - pojašnjava Tomljenović. Kada dijete predstavi razuman argument, važno ga je razmotriti. Ponekad roditelje preplave emocije pa reagiraju neprimjereno. - Često roditelji ustraju u sukobu do iscrpljivanja umjesto da proglase primirje kad osjete da se bliži trenutak ‘pucanja’ njih ili djeteta. Rasprava se može nastaviti kasnije, a ako roditelj ipak preburno reagira, treba se ispričati djetetu - savjetuje Tomljenović.