Da jabuka ne pada daleko od stabla svjedoče Dianine kćeri, srednjoškolka Marta (16) i studentica treće godine harfe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu Veronika (20), koje su također strasne glazbenice i nastupaju s mamom kao trio.

- Moje kćeri žive s harfom od rođenja, a rekla bih i prije (s Veronikom sam svirala solističke koncerte te u orkestru sve do 8. mjeseca trudnoće). Kad su bile male, igrale su se kraj mene dok sam vježbala, a često sam ih uzimala u krilo i pokazivala im kako se svira. u glazbenu školu, a ja sam im prvo, kroz ležeran pristup i zajedničko muziciranje, a kasnije ozbiljni rad, postavila tehničku osnovu. Nisam očekivala od njih da krenu mojim putem, dapače, u čestim razgovorima pokušala sam ih preusmjeriti, no kažu članovi obitelji i prijatelji da je moje oduševljenje harfom preočito, intenzivno, na neki način zarazno i da drugačije nije moglo biti - kaže nasmiješena i ponosna mama Diana koja je nastupala i u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Belgiji, Rusiji, SAD-u, Australiji, Južnoj Americi... Pa ipak, jedan od koncerata ostao joj je u posebnom sjećanju. Bio je to onaj 10. svibnja 2013. godine u Brazilu, na njezin rođendan, kad je organizator izašao na scenu i nešto izgovorio publici na Diani nerazumljivom portugalskom jeziku. Kad je izašla na scenu, čitava dvorana od 600 ljudi zapjevala je: “Happy birthday to You”. - Kakva divna, neposredna i neformalna publika! Sjela sam za harfu, otpratila pjesmu zvucima i nakon burnog pljeska započeo je koncert - oduševljeno se prisjeća glazbenica Diana. Rado se sjeća i prvog nastupa s kćerima u Maloj dvorani KD-a Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. - Sjećam se da nimalo nisam strepila za njih, sve je bilo tako spontano, kao kad sviramo kod kuće, i neizmjerno sam uživala vidjevši koliko one uživaju u tome i koliko su sigurne u to što rade - kaže mama Diana, koja je kćerima neslužbena mentorica od početaka, a posljednje tri godine i Veronikin službeni profesor glavnog predmeta (harfa) studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (iako je ne ocjenjuje na ispitima). - Imati kod kuće majku harfisticu iznimna je sreća i pomoć koju mi, nažalost, uzimamo zdravo za gotovo jer je za nas to nešto potpuno normalno. Kao što roditelji djecu uče hodati i čitati, tako smo i nas dvije učile svirati, jer smo od malih nogu pokazivale želju i interes. Unatoč tome što nam ona prenosi neizmjerno znanje i što u bilo koje doba dana možemo imati usavršavanje, ona je za nas uvijek prvenstveno mama, a tek onda mentorica. To vam je kao kad majka ima sina svećenika. On je za nju uvijek sin, a ne velečasni - šali se Veronika. Da je imati mamu harfisticu velika prednost slaže se i mlađa kći Marta. - U razvoju mojeg učenja harfe to mi je dalo dobre temelje tehnike i bazu za daljnji napredak. Mama mi je uvijek na raspolaganju i spremna pomoći kod kuće pa tako ne ovisim samo o profesorici u glazbenoj školi. Užitak mi je svirati u našem ‘kućnom triju’ te uživam na svim našim probama i nastupima - ispričala nam je simpatična Marta.