GAO NI ALI SAD RATON
OZE PONOVNO JE NAUČIO TRČATI. SAD, TRI GODINE KASNIJE, ISTRČAT ĆE 10 KILOMETARA
lako potonuti i odlučio je živjet život punim plućima, makar išlo i na lošije. - Obećao sam si da ću tako i napraviti, da barem mogu reći da sam nešto prošao dok sam mogao i to će me ispunjavati. Znao sam da ću učiniti sve što je u mojoj moći da budem dobro, maknut ću sve loše iz života i prigrlit ću sve dobro što mi se nudi. Bio je to inspirirajući trenutak - kaže Marko, koji je pozitivnim stavom i obitelj i prijatelje uvjerio da će biti dobro. Izrazito mu je teško palo to što je nakon dijagnoze bio u tako lošem fizičkom stanju da nije mogao napraviti čučanj, tim više što je oduvijek bio aktivan i bavio se sportom - od hrvanja, kickboxinga, nogometa, planinarenja, trčanja i plesanja folklora. - Dok sam dva mjeseca bio na bolovanju, svaki dan sam išao u teretanu i radio taj čučanj, 2, 3, 5 puta i dizao štange bez utega, te ponovno naučio trčati. Nakon toga, nekako su mi planinarenje i trčanje postali sukus bavljenja sportom. Nema ništa ljepše od prirode dok trčite ili planinarite priča Marko. Nakon treće magnetske, na kojoj se ustanovilo da nema novih lezija, zajedno s doktoricom je zadovoljno konstatirao da “što god da radi funkcionira” i da “tako i nastavi”. Toliko je podigao formu da uskoro (25. 8. na Bundeku) trči i na Grawe maratonu - 10 kilometara. - Istodobno sam promijenio prehranu, aktivan sam, prestao sam pušiti, razmišljam pozitivno i boravim u prirodi najviše što mogu, pa eto, tako sam i nastavio te, hvala Bogu, dobro je. Kako ne bi bilo kad trčim i svoju prvu desetku - ponosan je Marko. Prehrana koju je počeo prakticirati je Paleo/ LCHF, i to bez mliječnih proizvoda.
Polako je krenuo s vježbanjem, izbacio loše navike i promijenio prehranu. Okrenuo se domaćoj hrani, zdravim masnoćama, voću i povrću. Unosim golemu količinu povrća, pokušavam da to bude oko devet šalica dnevno - tri obojenog povrća ili bobičastog bogatog sumporom, tri povrća bogatog klorofilom. uz sve to normalno jedem zdrave prirodne masnoće, i meso, ribe i iznutrice, kaže Marko.
Poboljšanja su bila vidljiva već u prvome mjesecu. Nakon dvije godine osjeća tek nekoliko simptoma na koje se naučio i koji ga podsjećaju da ne smije posustati.