MA KAKVA N LIKA JE ZA NA

TAKO JE KAD IMATE DOBRE PRIJATELJE, KOJI VAS ZNAJU U DUŠU. DOV

Možda sam još premlad da bih donosio konačne odluke, ali vjerujte mi, želim ostati ovdje do kraja života, rekao je Alexander Gschwander (27) preletjevši pogledom imanje koje je podigao. Pogledala sam njegova oca. Vjerovao je sinu i onome što je ovaj govorio. Obojica su po glavi, rukama i nogama bili puni sitnih ožiljaka i svježih rana zadobivenih od cjelodnevnog rada. Dan je bio težak. Hladovina sjenice u kojoj smo sjedili na njihovu imanju od 240.000 četvornih metara nije bila neko utočište. Sparina je zagušila i nju. Vjetra niotkuda. Jare po imenu Johanna od nervoze se nije prestalo koprcati pod našim nogama. Smjestila sam je na klupu pored sebe i nešto joj mrmljala dok se nije smirila. Magarac je stajao nepomično i trepnuo bi tek kad bih ga pogladila. Psima je na žegi prisjelo otimati se s lanca. Tek je priča koju su mi ispričali Gschwanderovi djelovala kao osvježenje usred suncem sprženog, zaboravljenog ličkog mjestašca. - Tako je valjda kad imate dobre prijatelje, koji vas znaju u dušu. Rekao sam im da želim mjesto na kojem ću moći biti kreativan i puno raditi. Htio sam da bude u unutrašnjosti Hrvatske i da priroda bude lijepa. Doveli su me ovamo. Nisam ni morao promisliti. To je bilo to. Kućica koja je tu bila izgledala je trošno i sve je bilo zapušteno. Pravi izazov.