Odmah sam kupio imanje, a potom i životinje, oduševljeno je rekao Karl Josef Gschwander (54), Alexov tata. Bilo je to 2015. godine. Otac i sin do tada su živjeli u mjestašcu kraj Freiburga u Njemačkoj. Karl je vodio obiteljsku firmu koja se bavila špedici

SUSJEDI SU NAM ZNALI REĆI: ‘VI ŠVABE STE MANIJACI’. REFERIRALI SU SE NA ČINJENICU ŠTO

A onda se Karl razbolio. Imao je problema sa srcem i kralježnicom. - Radio sam isključivo koristeći mozak. Fizičke aktivnosti nije bilo. Cijele dane sam telefonirao, imao sam čak četiri telefona. Tako sam radio cijeli život. To mi je uzelo zdravlje – rekao je Karl, koji je na kraju završio na operaciji. Već je imao kuću na otoku Ugljanu kod Zadra i tamo se nakon operacije otišao oporaviti. Radišnom Nijemcu odmor je godio, ali nije se mogao pomiriti da ne radi baš ništa. Znao je da povratak obiteljskom poslu ne dolazi u obzir ako želi sačuvati još to malo zdravlja koje mu je preostalo. - Ljudi tamo odlično zarađuju, a tim novcem kupuju Mercedese i velike stanove. To je čisti konzumerizam i nije moj stil – objasnio je mladić i priznao da je u mlađim danima znao patiti od depresije, koja je potpuno nestala nakon što se preselio u Brezovac. S ocem je sagradio na imanju čak dvije kamene kuće i još tri drvene, u kojima može spavati od troje do petero ljudi. Kućice su izvana od drva starog sto godina, a iznutra su moderne, od jasenova drva. Karl ih je dugo tražio, a onda ih je pronašao u Zagrebu i Karlovcu. Tamo su ih demontirali i Karl ih je dopremio na svoje imanje te ih uz pomoć stručnjaka opet složio na jednak način. Ako im se dovoljno približite, osjetit ćete miris tog drva, miris prošlosti. Poveli su nas u razgledavanje. Alex je pritom oslobodio svojih osam pasa s uzica. Brzo su se okupili oko nas. Ovca, koza i magarac također su nas vjerno pratili. Bili smo stvarno veselo društvo. I pržili smo se. Živa se popela na 37 stupnjeva. Jacuzzi nasred polja u tom je trenu izgledao vrlo primamljujuće. Gosti će ga moći koristiti. - Jednom nam je u posjet došao prijatelj iz Švicarske. Sjedio je u jacuzziju, a vani je već bio pao mrak i nebo je bilo preplavljeno zvijezdama. Prijatelj je bio ganut. Skoro nije ni otišao od nas – smije se Karl. Pogledala sam u daljinu i pokušala pogledom obuhvatiti Mazinsku planinu, ali bilo je nemoguće. Suviše je velika. Planina je to iz čije utrobe izvire rijeka Una. Kad su je Gschwanderovi prvi put posjetili, ostali su, kažu, zadivljeni. A mene je zadivila pitomost životinja kad je Karl otvorio vrata goleme štale. Čak 50 ovaca, isto toliko koza, šest magaraca, zatim guske, patke, kokoši i jedan paun, prilazili su nam bez straha. Jeli su iz naših ruku, mazili se. Odmah su mi prirasli srcu. Očekivala sam stado nezainteresiranih životinja koje će eventualno protestirati što ih se dodatno gnjavi, kao da zvizdan sam po sebi nije dovoljno opterećenje. A oni gotovo da su imali neku ljudsku ljubaznost u sebi. Pokušala sam otjerati što više dosadnih muha s ubogih magaraca, ali to je bila uzaludna borba. Svi su se slatko nasmijali. Karl i Alex do dolaska u Brezovac jedva da su uživo vidjeli domaće životinje i nikad se nisu bavili poljoprivredom i gradnjom. - Susjedi su dobri, ali nas jednostavno ne razumiju. Znali su nam reći: ‘Vi Švabe ste manijaci’. Referirali su se na činjenicu što radimo po cijele dane. Oni to iz nekog razloga nisu mogli shvatiti, ali mi se nismo previše zamarali time – priznao je Nijemac. Ali što ih onda drži, pomislila sam, društvo nemaju, potpuno su sami, obitelj im je daleko, u mjestu nema ni signala kako bi mogli bilo kome telefonirati, zima je surova, i sami su mi se požalili na nju, ljeta paklena, a raditi moraju. - Idemo korak po korak i mislimo na budućnost. Ovdje sam da pomognem sinu, da stvorimo nešto od čega će on moći živjeti. Ja ću tad otići negdje drugdje u potrazi za nekim novim projektom. Takav sam. Znam samo da ću odavde otići mirne duše. Znat ću da mi je sin sretan i to će mi biti najvažnije – iskreno će Karl. Alex ga je slušao ozbiljna lica i povezanost među njima mogla se itekako osjetiti. Malo dalje u posebnom prostoru otac i sin drže još 30 svinja. Meso svih životinja moći će kušati njihovi turisti, čim dobiju kategorizaciju za drvene kućice. Slasna jela spremit će im chef Alex. - Ovdje je najteže od svega naći curu. Ipak, volio bih imati svoju obitelj i da svi zajedno radimo na imanju i budemo sretni – iskren je Alex. Dugo je mahao dok smo odlazili. Možda je ipak malo usamljen. Ali Karl i Alex imaju svoju viziju, koju žele ostvariti u nedirnutoj prirodi Brezovca.