MALENA GOGA BO DOZIVA POKOJNO

Goge je bila tatino dijete. Čim čuje zvono na vratima, veseli se da je došao tata pa plače kad ugleda nekoga drugoga. Ne razumije zašto joj se ne vraća, priča Magda Knego (32) iz Dubrovnika, čija djevojčica Goga boluje od cerebralne tetrapareze. Ostavši prije pet godina u drugom stanju, Magda je maštala o sretnom životu sa suprugom Perom (40) i Gogom (Gordanom) koju su iščekivali. San se počeo pretvarati u noćnu moru u 30. tjednu trudnoće, kad je dobila preeklampsiju. To je stanje u kojem trudnicama tlak naglo skoči, oteknu ruke i noge te nerijetko novorođenčad ili majke ne prežive. - Hitnim carskim rezom rodila sam živu i zdravu djevojčicu, no dvadeset dana kasnije počela se gušiti i uslijedile su tri reanimacije - kaže Magda, koja je do trudnoće radila kao medicinska sestra u Hitnoj službi. Od tada život nje i supruga postali su bolnice i terapije. - Nitko vas na to ne može pripremiti. No radili smo sve da pomognemo svojem djetetu. Većinu vremena sam s Gogom bila u Zagrebu zbog liječenja, a suprug Pero, koji je radio u Domu zdravlja, posjećivao nas je nekoliko puta tjedno Goga (4) boluje od cerebralne tetrapareze, ne hoda, ne može samostalno sjediti, a prije pet mjeseci joj je preminuo otac nakon puknuća moždane aneurizme. Tatom doziva svakog muškarca bez kose pa plače jer ne razumije zašto se ne vraća kući. Majka joj kaže da je s anđelima... jer je preuzimao vožnju svih bolesnika za Zagreb samo da nas vidi i poljubi - kaže Magda jedva susprežući suze. U Zagrebu je, brinući se o malenoj, i sama oboljela. Stres je napravio svoje, imunitet oslabio, a ona je podlegla svakoj bakteriji u bolnici te na kraju zaradila i kolitis (bolest debelg crijeva s bolovima u trbuhu i krvavim stolicama). U tom periodu suprug Pero preuzeo je veći dio tereta na sebe. - Goge je bila na intenzivnoj, a ja u Petrovoj bolnici na operacijama. Jedva sam preživjela. Goga je pak povraćala četiri mjeseca, izgubila je refleks sisanja pa sam je sve nanovo morala učiti - prisjeća se Magda. U četiri godine agonije malena je uspjela, uz svakodnevne terapije, propuzati na rukama te je veliki napredak što je uspjela otvoriti šakice. Majka se nada da će se jednoga dana uspjeti osloniti na vlastite nogice, ali put do toga je dug, mukotrpan i neizvjestan. Tek što su svi zajedno naučili živjeti s Goginim potrebama, prije manje od pola godine uslijedio je novi šok. - Tog jutra suprug i ja smo se šalili i smijali te je rekao da prije nego što odemo kupiti pločice ide u toalet. Nakon desetak minuta pokucala sam na vrata zazivajući ga. Nije odgovarao. Krenula sam ih otvoriti, no kako je pao bez svijesti, tijelom ih je blokirao - prisjeća se Magda koja je toga jutra posljednji put čula suprugov glas. - Puknula mu je moždana aneurizma. Pao je u komu. Vatrogasci su morali razvaliti vrata da bi došli do njega. Malena je vrištala da joj ostave tatu. Bio je to užaš koji smo doživjele. Nakon toga je dva tjedna proveo u komi i napustio nas na Veliki petak - priča Magda suznim glasom. Nema dana da Goga ne pita za tatu. - Neki dan je ugledala auto kakav je Pero vozio. Stala ga je dozivati sretna misleći da se vratio. Kad je izašao drugi muškarac, vrisnula je u plač. To su trenuci toliko bolni kad ne znam kako ostajem pri zdravoj pameti. Moram radi nje - iskrena je Magda, kojoj je prije devet godina i majka preminula na rukama pa joj pomažu otac (70) i sestra koja sama ima četvero djece. Magda i Goga žive od 2300 kuna koje prima kao njegovateljica malenoj, 830 kuna dječjeg doplatka i 1500 kuna osobne invalidnine. Samo im je stanarina 2000 kuna, a najveći problem je što žive