Iako ga se danas hvali, dinje i drugo sirovo voće u srednjem vijeku i renesansi smatrani su opasnima za jelo, ističe Paul Freedman, autor knjige “Food: The History of Taste”.
Okusi kakve su narodi kroz povijest voljeli proizvodili su kulinarska pravila. - Najstariji podaci pokazuju kako su prvi ljudi konzumirali hranu prije nastanka agrikulture i pripitomljavanja životinja. Okus je tad bio određen potrebom unosa dovoljne količine ugljikohidrata i masti, koji su im trebali za energiju, a početkom uzgoja životinja došlo je do većeg unosa žitarica i mliječnih proizvoda. U klasičnoj Grčkoj i Rimu prepoznata je važnost razmjene i uvoza hrane. Kineski kulinarski principi probili su se kroz nove religije i filozofije, širenja Kineskog Carstva i dolazak hrane iz Novog svijeta - priča autor. prehrane i bolesti za koje se smatra da su uzrokovane unosom umjetno obrađenih sastojaka. - Statistički gledano, u posljednjim desetljećima smanjio se broj smrtnih slučajeva uzrokovanih srčanim bolestima i drugim stanjima povezanima s prehranom, pa se čini kako nema razloga za zabrinutost - tvrdi autor. U Europi je u srednjem vijeku bilo točno određeno koja je hrana prikladna za koju vrstu ljudi sukladno njihovom statusu. - Bijeli pšenični kruh, divljač, neobične ptice poput labudova i paunova te velike ribe bile su namijenjene plemićima, dok su seljaci jeli - Ista ona društva koja su definirala luksuznu hranu također su se okrenula ponovnom otkrivanju jednostavnosti hrane. Francuska kuhinja u posljednjim stoljećima više nije nacionalna već se radi o kolekciji regionalnih sastojaka uvrštenih u kuhinju. Iz tog razloga, nacionalne kuhinje se ponekad smatraju fikcijama, a samo se u pojedinim regijama može se govoriti o kulinarskim tradicijama - smatra autor te dodaje kako su povijest i kultura hrane počeli plijeniti pozornost ljudi, a posebno su popularne kolekcije starih recepata te uspomene na hranu iz djetinjstva, zaključuje.