Glavu gore

ŠTETA Smušenost Leovca, nepažnja Catherinea i sve je otišlo u vjetar. No, Bjelica je uspio ono što nisu mnogi vratio je ljude na Maksimir IAKO JE IZGUBIO, NAVIJAČI SU DINAMO ISPRATILI PLJES

Prije točno 20 godina, na istom ovom stadionu, Dinamo je prvi put u povijesti izborio Ligu prvaka. Suze radosnice, kolone navijača, pjesma do jutra... Sve je na Maksimiru podsjećalo na tu ljetnu večer kad je pao Celtic. Nažalost, osim rezultata. Naravno, ostaje žal, velika žal što se Liga prvaka ove sezone neće igrati u Maksimiru. U samo dvije minute propao je san o igranju s najvećim klubovima Europe. U te dvije minute srušili su se Bjeličini snovi o, kako je rekao, najvećem trenerskom uspjehu. Srušili su se snovi o 15 milijuna eura, o dolasku Reala ili Barcelone. Trenutak nepažnje Leovca i Theophilea bila je dostatna da Švicarci odlete u Monte Carlo na ždrijeb. Sve je otišlo k vragu u dvije minute... No Dinamo je, iako će vam možda čudno zvučati, sinoć bio veliki pobjednik. Pobijedio je čim je zakoračio na travnjak. Pun stadion, navijanje, veselje na licima navijača njihova je najveća pobjeda. Nenad Bjelica uspio je ono što nije pošlo za rukom mnogim njegovim prethodnicima. Uspio je probuditi Zagreb. Dolazili su ovdje Arsenal, Bayern i PSG, ali stadion je zjapio prazan. Sinoć ga je napunio skromni švicarski klub, Young Boys. I stoga, Nenade, kapa dolje. Za sve što ste napravili. I za ono što ćete tek napraviti. Vratili ste vjeru navijačima Dinama, vratili ste klub tamo gdje mu je odavno mjesto. Vratili ste ga onima zbog kojih i postoji. Bio je to novi rođendan zagrebačkog kluba. Dan kada su navijači prigrlili davno zabravljeni Dinamo.