Ju dva sata tjedno, a bi barem sat na dan

VIŠE VOLIM... Ako dijete ‘guramo’ u nešto što ne voli, povući će se u sebe i osjećati neprihvaćeno. Umjesto rada na slabim stranama, treba razvijati djetetove potencijale, kaže psihologinja Levatić

Izvanškolske aktivnosti djetetu omogućuju da kvalitetno provodi slobodno vrijeme, daleko od kompjutera i ekrana, da upoznaje nove prijatelje i stječe nove vještine, a ujedno je stječe iskustva koje ne bi moglo dobiti kod kuće. Uz to, bavljenje izvanškolskim aktivnostima djeci pomaže u izgradnji samopouzdanja i pozitivne slike o sebi te mu omogućuje da testira svoje sposobnosti i dobiva poticaj da ih dalje unapređuje. Kroz kontakt s ostalom djecom dobiva realniju sliku koje su mu jače i slabije strane. No nije nužno da dijete svakako ima neku slobodnu aktivnost, za to bi se prvenstveno trebalo odlučiti ako dijete pokazuje interes za bavljenje nečim, kaže Katarina Levatić, psiholog i psihoterapeut realitetne terapije iz savjetovališta u Varaždinu. talentirano za sport usmjeravati u sportske aktivnosti, i obrnuto. - Umjesto da se fokusiramo na djetetove slabe strane i pokušavamo ih unaprijediti, bolje je fokus staviti na to da dijete razvije svoj potencijal u stvarima koje mu idu i koje voli. Štoviše, pokušaj da dijete usmjerimo u nešto za što ne pokazuje interes može imati neželjene posljedice, kao što su gubitak želje da se uključi u bilo koju aktivnosti, povlačenje u sebe, osjećaj neprihvaćanja i slično - dodaje. Ipak, bilo bi dobro pokušati potaknuti interes djeteta da se bavi nekom fizičkom aktivnošću, jer to ne čine u dovoljnoj mjeri u okviru nastave tjelesne i zdravstvene kulture u školi, što može imati vrlo negativne posljedice na razvoj, upozorava prof. dr. Goran Leko, s Kineziološkog fakulteta. - Djeca bi trebala 60 do 90 minuta dnevno provesti u tjelesnoj aktivnosti. Istodobno, u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture (TZK) provode tri sata po 45 minuta tjedno u prva tri razreda osnovne škole, a dva sata tjedno u preostalih pet razreda. Pritom u prva četiri razreda nastavu TZK ne provode diplomirani kineziolozi već učitelji/ce razredne nastave, a veliki broj škola nema ni adekvatne školske sportske dvorane. Ukratko, broj sati nastave TZK u školama je nedovoljan i poželjno bi bilo da su te aktivnosti programirane i vođene od educiranih kadrova. S obzirom na uvjete u našim školama, dio tog programa bi se trebao provoditi kroz izvan nastavne i izvan školske aktivnosti, primjerice u klubovima, kaže sugovornik.