Anksioznost u zrelim godinama nije neobična pojava, no o njoj se rijetko govori jer za sobom obično nosi teške teme poput gubitka voljenih, ističu Peter V. Rabins i Lynn Lauber, autori knjige “Getting Old Without Getting Anxious”.

Očekivani životni vijek u posljednjih se sto godina udvostručio. Sretna je to vijest za članove obitelji, osobito ako stariji nemaju zdravstvenih problema. - Anksioznost se može pojaviti nakon loših vijesti ili neke traume, no problematična postaje kad se zadrži s vama dugo nakon događaja koji vas je prvotno uznemirio i kad utječe na vaše funkcioniranje u svakodnevnom životu. Čimbenici koji utječu na rizik uključuju blizinu događaja koji ju je potaknuo, temperament, obiteljsku povijest anksioznosti te traumu iz djetinjstva. - Starije osobe imaju više stresora u životu. Bolest, gubitak prijatelja i voljenih, preseljenje u dom za umirovljenike ili neka druga promjena dodat će još tereta i uvećati rizik od razvijanja poremećaja - govore. Kao razlog teškoće komuniciranja s pacijentima ističu sram. - Starijima je obično neugodno ili se srame same pomisli da imaju problem jer strahuju da ih to čini slabima. Rijetko kada će otvoreno razgovarati o stvarima poput mentalnog zdravlja, seksualne funkcije i drugim osobnim temama. Depresija i Alzheimer za njih su osobito strašne riječi - ističu. Mnogi stariji ljudi vide doktore gotovo kao božanstvo. Ponekad im je neugodno reći što ih muči kako - Uvijek odgovaraju iste stvari. Boje se da će izgubiti novac, zdravlje i razum – ističu. Kad nastupi anksioznost, ona može preuzeti nečiji život, no ako se dijagnosticira može je se liječiti. - Nekima će pomoći lijekovi, nekima individualna ili grupna terapija, redovito vježbanje, joga, meditacija, tai chi ili kreativne radionice. Svatko je drugačiji i neće imati istu reakciju na neku od preporučenih aktivnosti kao i, na primjer, njegovi prijatelji. Kod kuće osim redovitog vježbanja i meditacije možete raditi i druge stvari koje vas opuštaju. Provodite vrijeme s unucima, crtajte, čitajte, listajte stare albume s fotografijama, pogledajte dobar film ili seriju ili se bavite bilo kojim drugim hobijem koji će vas smiriti i opustiti – savjetuju autori.

ih ne bi proglasili hipohondrima, boje se dijagnoze ili jednostavno ne žele tratiti doktoru vrijeme pa dijagnoza nerijetko može predstavljati problem. - Oni koji već imaju neke zdravstvene poteškoće mogu biti anksiozni zbog same pomisli na to, a i neki lijekovi mogu stvarati privid anksioznog poremećaja. Drugi ignoriraju simptome jer ih smatraju normalnima za njihovu dob - tvrde. Autori održavaju seminare za starije osobe na kojima ih uvijek pitaju što ih najviše brine.