Kad smo vidjeli da ljudi za svoju djecu ipak žele kvalitetniju robu, ponovno smo počeli s izradom drvenih igračaka.

NAJVEĆA SREĆA ‘Teta, vi ste prava umjetnica!’, kažu mi djeca i to me veseli, kad cijene moj rad

Suprug je umro prije sedam godina, a ja sam nastavila sama izrađivati igračke. Još imam za najmanje pet godina pojedinih dijelova igračaka koje mi je on izrezao. Danas sam jedina koja izrađuje takve drvene igračke, oblikuje ih, lijepi, ocrtava i finalizira proizvod. Mladi nemaju interesa za to. Mnogi su i otišli iz ovih krajeva, pa je mjesto pusto. Ja volim ovaj posao, kojime mogu zaraditi još jednu mirovinu. To me drži živom, u tome uživam i to me opušta. To su navike koje su mi još i roditelji usadili. Za to je potrebno mnogo ljubavi i strpljenja, odricanja, ali i velika koncentracija - kaže Marija, koja sve sama radi. Svetom Križu Začretje. No mlađi sin, onaj iz Rijeke, pomogne joj u prodaji kad ide na sajmove. Kaže da su nekad žene oslikavale igračke, a muškarci su ih izrađivali, a danas ona sve sama radi. Ponekad u radu provede cijeli dan, pa čak ne stigne ni jesti, a ponekad tek nekoliko sati na dan, ovisno o tome kako je raspoložena. Njezini najvjerniji kupci su roditelji s malom djecom. - Djeca se zaustave pokraj štanda i roditelji im onda kupe igračke koje žele. Još su više zainteresirane bake nego mame. Kažu djeci da su se takvim igračkama i one igrale kao male i neka se onda igraju i njihovi unuci. Ponekad odrasli ili djeca, kad vide moje igračke, kažu: ‘Teta, to vam je jako lijepo. Vi ste prava umjetnica. Tako nešto moraš stvarno voljeti’. Jednom mi je jedan čovjek rekao da sam heroina drvenih dječjih igračaka. To me jako veseli, kad ljudi prepoznaju i cijene moj rad - kaže Marija Kunić, koja je, iako joj je zdravlje narušeno, najsretnija kad radi igračke jer je to ispunjava. Sve igračke su iz bukova drva, a koristi ekološke boje na vodenoj bazi te nema nikakve opasnosti za zdravlje djece. U organizaciji Muzeja hrvatskog Zagorja u Kumrovcu ispred kućice u kojoj su izložene 84 igračke, a za koju je zaslužan Marijin otac, Marija povremeno drži radionicu izrade drvenih igračaka i prodaju. Sa svojim igračkama obilazi sajmove na kojima je pozvana da besplatno sudjeluje, jer si ne može priuštiti najam štanda, pa je tako redovan gost u Samoboru već godinama tri puta godišnje, te na Bučijadi u Ivanić Gradu. Na proštenjima u Mariji Bistrici, ali i na drugim proštenjima nema za nju kruha jer su tamošnje štandove preplavile kineske igračke. Marijina izrada drvenih dječjih igračaka je od 2009. godine i pod zaštitom UNESCO-a. Od igračaka djeca najviše vole leptiriće, koje Marija prodaje po 30 kuna, a vrlo su popularni i dječji namještaj s vitrinom, zipke, ormari, škrinje, kreveti što se većinom sviđa djevojčicama, a dječacima vlakići, avioni, konjići, tramvaji, traktori i kojekakve druge zaprege s prikolicama. Kaže da proizvodi ono što joj tržište traži. Marija na svakom svom proizvodu ima i svoj logo, koji označava vjeru, ufanje, ljubav i strpljenje, a svojim je proizvodima zaradila i zlatnu plaketu za originalnost crtanja. Izrađuje oko 50 vrsta drvenih igračaka, a neki joj artikli kroz ruke prođu i do 25 puta ovisno o kompliciranosti izrade i iscrtavanja, bojenja… Nažalost, nema zainteresiranih kome bi Marija prenijela svoje znanje.