DINU I SVOJ TOJ DICI MI A DRUGI ĆAĆA I MATER’

E U DVORANU I SVAKOJ OD NAS DAO PO 500 MARAKA. ETO, TO JE NAŠ DINO, KAZALA JE EVA

U inauguracijskom govoru na prijamu u Hall od Fame Dino Rađa se, nabrajajući zaslužne za svoju karijeru, prisjetio trenera, suigrača, fizioterapeuta, ali i čistačica. Izmamilo je to “cleaning ladies” osmijeh u dvorani, no Stanu, Cvitu, Evu i Elenu ne spominje slučajno. Stanu Kelam, Cvitu Zoković, Evu Savić, Elenu Prančević i Milicu Kardum znaju generacije košarkaša koji su prošli Gripama. Sve su provele radni vijek u dva-tri kvadrata pood tribinama, a bile su itekako važne u odgoju mladih igrača i igračica. Sličica koja najbolje oslikava to vrijeme datira s početka ‘80-ih... Stotine dječaka na probnim treninzima na Gripama, neđu njima i Rađa, Kukoč... Na malenoj klupi sjedi čuveni trener iz omladinske škole Igor Karković, u neizbježnim klompama. A do njega šjora Stana. - Ovaj mali je odličan, moga bi i naresti. Kakvi je tebi - pitao bi šjoru Stanu. - Dobar je, pristojan, uvik lipo pozdravi odgovorila bi. I njezino mišljenje često je znalo prevagnuti. Bilo je puno talentiranih, pa su prolazili oni pristojniji i bolje odgojeni. A Dino je uvijek iznimno poštovao sve te žene koje su držale “tri kantuna Gripa”. - One su od šest ujutro do 11 navečer čistile za nama, kuhale čaj, mutile sokove, prale dresove i bile nam i mater i ćaća. Kao i Goran Rebac u kancelariji kazao je jednom zgodom Dino. Šjora Stane i Cvite više nema među živima, Goran je u mirovini, kao i Eva, koja se dobro sjeća i Dina i većine košarkaša koje je viđala na Gripama. - Dino je Dino, takvi se više ne rađaju kazala je i duboko udahnula. - Kad je potpisao ugovor u Italiji, došao je u dvoranu i svakoj od nas donio kuvertu s po 500 maraka. Tad je to bio velik novac, nisam htjela uzeti, ali on me samo pogledao onim svojim toplim očima i kazao: - Ja imam i mogu, a vi ste to zaslužili. Slično govori i Elena Prančević, još jedna obožavateljica... - Dino je jedno veliko srce i jedna velika duša - kaže.