KAD JE FRKA OKO DIJAGNOZE, U POMOĆ SVI ZOVU DR. ĐURU Biti čovjek prema pacijentu i osoblju i spašavati ljudske živote već je 47 godina misao vodilja dr. sci. Đure Plavljanića (65). On je specijalist interne, subspecijalist nefrologije, primarijus i vodite
VRSTAN DIJAGNOSTIČAR Pacijenti su mu uvijek na prvom mjestu. Rješava slučajeve koje nitko ne može riješiti i ne odustaje dok ne pronađe uzrok problema... KROZ RUKE ĐURE PLAVLJANIĆA (65), INTERNISTA NA SVETOM DUHU, PROŠLO JE NEKOLIKO STOTINA TISUĆA PACIJE
NE ŽELIM DA ME SE ZOVE DR.HOUSE, JER SE TAKO NE ODNOSIM PREMA A PACIJENTIMA. GLEDAM IH I SLUŠAM KOLIKO GOD JE POTREBNO DOK NE OTKRIJEM ŠTO IM JE
Uz to i čovjek koji pogađa dijagnozu kada je nitko ne može postaviti. Pripada skupini liječnika “stare garde” koja poštuje pravila, ali će ih i prekršiti zbog dobrobiti pacijenta. Tijekom bogatog liječničkog staža, kroz njegove je ruke prošlo nekoliko stotina tisuća pacijenata Blag, nasmiješen, poput sedativa djeluje na pacijente koji ga jednostavno obožavaju. -Vozio sam se u tramvaju i neka žena počela mi zahvaljivati što sam joj prije 30 godina spasio život. Rekao sam joj da sam samo radio svoj posao. A ona mi je odgovorila da je bila uvjerena da će umrijeti od sepse, te da sam joj pažnjom i načinom liječenja i komunikacije ulio snagu i vjeru da će preživjeti. To su stvari koje vas oduševljavaju i na kojima ste zahvalni.
GLEDA IH OD GLAVE DO PETE
Pacijenti pamte. Ako ste pozitivan, pamtit će vas cijeli život, ako ste negativan, zaboravit će vas za tri dana - ne skidajući osmijeh s usana govori ovaj vrstan liječnik. Medicinu je završio 1971. godine, kada je i započeo liječnički staž u KB Sveti duh. Iako je imao mogućnosti specijalizirati bilo što, odlučio se za internu. I nije pogriješio. Njegovi kolege internisti i danas ga zovu kada imaju komplicirano i teško stanje i kada ne znaju što je pacijentu. A Đuro im s radošću izlazi u susret. - Od samih početaka pacijente nisam želio gledati samo u oči, u uši ili u nos. Gledam ih od glave do pete i potpuno im se posvećujem.
Ne ograničavam se na propisanih 15 minuta do pola sata pregleda. Ne puštam ga dok ne riješim slučaj i u stanju sam i 10 puta naručivati na kontrole. Jer, svaka bolest ima svoj tijek. Maligne bolesti poput leukemije često su jako začahurene. I tako mi dođe pacijent i žali se da danima ima temperaturu 37,2 i da se preznojava. Napravim nalaze i sve je u redu, ali nešto me kopka i naručim ga opet na pregled za 14 dana, pa opet tako i nakon nekoliko vremena iskristalizira se neka maligna bolest. I tu smo u prednosti jer je uhvatimo u samom početku.Treba imati na umu da svaka bolest ima svoj tijek, neke se rapidno pojave sa svim simptomima, a neke vas muče i razvlače. Znate da je nešto, a ne možete doći do dijagnoze - objašnjava dr. Plavljanić. Iako su kroz njegove ruke prošle stotine tisuća pacijenata, i danas se sjeća 17 -godišnjakinje koja je na Sveti duh došla u jako teškom stanju. Prošla je pretrage u nekoliko bolnica i nitko nije mogao objasniti zbog čega joj je cijelo tijelo otečeno. - To je bilo prije 30 godina kada nije
bilo medicinskih dijagnostičkih uređaja kao danas. Oslanjali smo se isključivo na iskustvo i doslovno trivijalne pretrage nalaza. Čim je došla kod nas na odjel, prestali su joj raditi bubrezi. Posumnjao sam na autoimunu bolest. Kada smo vidjeli da bi uskoro mogla umrijeti jer smo joj počeli davati transfuzije krvi pred dijalizu, stavio sam je na terapiju za jednu rijetku, autoimunu bolest. Za 10 dana počela je mokriti, svi otoci su počeli splašnjavati i za mjesec dana otišla je kući kao zdrava osoba. Držao sam je na terapiji dvije godine, dolazila je kod nas na kontrolu i čak je rodila zdravo dijete. Ma dao bih i svoj život samo da je spasim - prisjeća se dr. Plavljanić. Otkriva nam da je zbog jedne pacijentice umalo izgubio život. - Nekad prije na dijalizi nije bilo silikonskih katetera, kakvi su danas, nego plastični, kruti kateteri. Pacijentica je imala hepatitis B. Na nozi smo preparirali venu i arteriju, u njih stavljali kateter, no vrh jednog se odlomio prilikom otvaranja. Kapljica krvi prsnula mi je u oko. Za 40 dana požutio sam kao limun i dobio teški hepatitis B. Mjesec dana bio sam na bolovanju i izvukao sam se. Kasnije sam je vidio na dijalizi, ali nikad joj nisam zamjerio, niti sam joj ikad rekao da sam zbog nje umalo izgubio glavu - priznaje nam Plavljanić.
‘NAJVEĆA MI JE SREĆA KAD SPASIM NEČIJI ŽIVOT. TO ME I GURALO U MEDICINU’