Zaboravili su me djeca, unuci i sestre

Poštovani Mevludine, imam 61 godinu. Muž mi je umro prije šest godina, a bio je godinama psihički bolesnik. Imam kćer i sina. Kći se rastala odmah poslije rođenja unuke. Pomagala sam joj oko svih problema mada ona ne misli tako. Sad ona vrlo malo sa mnom komunicira, tu i tamo kakva kratka porukica. Tako isto i unuka. Sa sinom sam u nešto boljim odnosima, ali ni on ni snaha baš nemaju vremena. Unučice od sina viđam vrlo malo. Željela sam više vremena provoditi s njima, ali sam pristala na takvo druženje da se snaha i sin ne bi svađali. Najviše što želim u životu je da moja djeca budu dobro. Sad živim s majkom kao podstanar. Ni sestre ne dolaze k meni, s majkom se čuju telefonski, a svu brigu o mami prepustile su meni.

šifra:

D.D. Odgovor: Draga gospođo, najbliži su vam okrenuli leđa, pa čak i sestre, bez obzira na to što se brinete o majci. Vidim da ste korektni, ali svi mi griješimo, pa tako i vi. Prije se niste postavljali borbeno, bili ste na usluzi svima koji su vas trebali. Sad kad svi žive bolje, više im niste bitni. Kći je uvijek bila pomalo posesivna, a vidim da ste vi do sada imali velike probleme u životu i da ste puno propatili. Sad trebate misliti samo na sebe. Ne zovite djecu prvi i ne molite ih. Vidim da vam nedostaju, ali vama je sad velika briga majka. Vidim da će s vremenom sve doći na svoje mjesto. Probajte se što više odmarati, opustite se i čuvajte zdravlje. Imunitet i zdravlje su vam oslabljeni, uzimajte vitamine. Zapamtite da ste sad sami sebi najpotrebniji. U iduće četiri godine ostvarit ćete sve svoje želje.