OPET U VRHU ENA BEGOVIĆ MI JE BILA VELIKA POTPORA NAKON TEŠKE NESREĆE

U ZAGREB, ZBOG SVOG IMENA LOŠE SE OSJEĆAO, ALI TU JE UPOZNAO GLUMAČKE VELIKANE

Kad sam dobivao nagradu, osjećao sam se kao nogometaš kad izlazi na teren iz tunela. Malo su me čudno gledali, ali da je to bilo mjesec dana poslije, nakon srebra u Rusiji, bio bih heroj, tvrdi Đorđe Kukuljica (45). Nagradu je dobio za ulogu u predstavi “Slikari rudari”, prema tekstu Leeja Halla, koja će od idućeg tjedna biti opet na repertoaru Gavelle. Krajem prošle kazališne sezone bila je premijera i publika ju je sjajno prihvatila. I sam je rekao kako mu dugo nisu vjerovali, zbog toga ta uloga i nagrada imaju posebno značenje. - Treba biti klik s publikom, treba ih ganuti, inače sve to nema smisla. Predstava je sjajna, takva je i cijela priča oko nje jer je po istinitom događaju, a to je da rudare uče slikarstvu i oni na koncu i uspiju u tome, Ashingtonska grupa postala je slavna. Drago mi je zbog nagrade jer je došla od publike, a ona je najvažnija - rekao je Kukuljica. Ispunjenje mu je to nakon svih “borbi” koje je prošao, a koje su ga na kraju ojačale. Imao je tešku prometnu nesreću, bio je u automobilu s Enom Begović. “Polomljen”, tri tjedna u komi, morao je ponovno učiti govoriti, hodati... Te 1996. Ena ga je vozila s probe kući. - Nikome ne bih to poželio, da tako nešto mora prolaziti. Ja se još oporavljam od toga. Ena je bila sjajna glumica, prijateljica i kolegica. Bila mi je velika podrška. Puno sam puta pričao o tome i, ponavljam, ne daj Bože nikome - rekao je Kukuljica. I sam je pričao da je iskoristio drugu šansu koju je dobio. Nogometnim žargonom. - To nisu bili ni produžeci, to su bili penali - kaže.