ZA REFORMU U SVIM ŠKOLAMA TREBA EDUCIRATI 50.000 UČITELJA
RAZGOVOR Ministrica znanosti Blaženka Divjak za 24sata govori o kritikama na propuste u uvođenju ‘Škole za život’, politizaciji reforme, podmetanjima i ima li podršku Vlade
Zaboravljene knjige za siromašne đake, udžbenici i oprema koji još nisu došli do škola, politizacija ekperimentalne reforme samo su dio problema u resoru obrazovanja. Ministrica znanosti i obrazovanja ovih se dana brani od žestokih napada, čak i poziva oporbe da podnese ostavku, no Blaženka Divjak čvrsto ostaje pri stavu kako su problemi zbog kojih ministarstvo prozivaju razočarani roditelji, nastavnici i političari, rješivi i zanemarivi u odnosu na napravljene pomake Prošla su tri tjedna od početka provedbe eksperimentalnog programa kurikularne reforme “Škole za život”. Kakve su reakcije iz škola? - Reakcije ravnatelja i učitelja, ali i javne reakcije učenika i roditelja su stvarno iznimno pozitivne i ponosna sam na cijelu ekipu koja je bila dovoljno odvažna za ovaj iskorak o kojem smo do sada samo pričali na papiru, a sad se konačno provodi u učionicama. Doista nema previše sadržajnih kritika jer se stvari lagano uhodavaju upravo dok mi danas pričamo. Kasne udžbenici i druga oprema. Zašto? Smatrate li da je bilo opstrukcija u uvođenju reforme? Bilo je nekoliko pokušaja da se uvođenje reforme uspori ili kompromitira. Međutim, ne mislim da je kašnjenje nekoliko udžbenika tjedan dana na bilo koji način ugrozilo reformu. Nakladnici su odradili dobar posao i od njih i dalje očekujem kvalitetnu suradnju tijekom čitavog procesa uvođenje reforme u škole. Što se tiče opreme, škole su opremane u dva vala u posljednjih godinu dana, a i dalje ćemo osiguravati sredstva za dodatno opremanje škola, a potičem i gradove i županije da vode u tome jer je to njihova obaveza.
Gdje je nastao problem s nakladnicima? Što su dodatno tražili?
Rokovi za predaju materijala dva puta su pomicani na što smo mi pristali kako bismo omogućili nakladnicima da unaprijede kvalitetu. Stoga smo očekivali i razumijevanje u posljednjoj fazi u kojoj su bili pregovori u postupku javne nabave, no kao što vidimo, sve je riješeno na zadovoljstvo učenika, roditelja i škola. HNS i šef stranke Ivan Vrdoljak otvoreno su preuzeli zasluge za “Školu za život”. Je li to primjereno? Može li se takav projekt proglasiti političkim dobrom jedne stranke, ili bi bilo bolje da ste tražili konsezus struke? Kurikularna reforma nije niti moja, niti HNS-ova, niti je može bilo tko svojatati. Ona je plod rada stotina, a danas i tisuća stručnjaka i učitelja u školama i ne može ju se prisvajati. S druge strane, voljeli vi Vrdoljaka ili HNS, liberalima iz te stranke mora se priznati činjenica da su jedina politička opcija koja je Ministarstvo obrazovanja prepustila nestranačkom stručnom timu koji vodi jasnu politiku i četiri reformska procesa u kojima naši sustav obrazovanja i znanosti ne zanose niti lijevo niti desno već samo naprijed vodeći se uspješnim međunarodnim primjerima.
Kritiziraju Vas da ni Vi kao ministrica, niti projekt “Škola za život” nemate potporu Vlade. Je li tome tako, kakvo je vaše mišljenje i iskustvo? Javno je poznato da su postojala neslaganja unutar koalicije HNS-a i HDZ-a oko reforme obrazovanja, no kroz dogovor kompromis je postignut i sadržaj reforme vodi isključivo struka kojoj HNS kroz Sabor i Vladu pruža političku podršku. S obzirom da je eksperimentalna faza kurikularne reforme dio Nacionalnog plana reformi Vlade, mislim da je podrška ipak tu, a to se pokazuje i kroz osiguravanje sredstava u proračunu i u EU fondovima za reformu. U kojem će obimu ići reforma iduće godine (koji razredi, predmeti) i koje daljnje promjene slijede? S obzirom da se testiraju, osim novih kurikuluma i međupredmetnih tema, nove metode poučavanja i vrednovanja rada učenika, digitalizacija, kao i rad s učenicima s poteškoćama i onim nadarenima, u ovoj fazi prvo skupljamo i analiziramo povratne informacije s terena pa bismo uskoro trebali izaći s punim informacijama o frontalnoj reformi koja iduću jesen ide u sve škole. Jedna od kritika ticala se i nedovoljne pripreme nastavnika. Koliko i kakvih edukacija su prošli? Je li to dovoljno i na što se uopće nastavnici trebaju fokusirati kad je dodatna edukacija u pitanju? Konstruktivne kritike poštujem i uvažavam, ali paušalne kritike, kritiziranja radi, ne. Učitelji i ravnatelji imaju punu potporu Ministarstva i mentorskih timova, a edukacije su se odvijale i online i uživo uz savjetničke posjete školama. Svaki učitelj imao je 153 dana online edukacije. Kako ćemo naučiti učenike u snalaženju u digitalnom dobu, ako sami ne možemo učiti i napredovati online - to svijet oko nas zahtijeva. Nadalje, ako ne koristimo tehnologiju kako ćemo educirati 50.000 učitelja i suradnika za frontalno uvođenje kurikularne reforme i potaknuti ih na trajni profesionalni razvoj. U zahtjevima škola za dodatnu opremu tražene su i fotelje, stolci... Je li prvo trebalo opremiti sve škole osnovnim stvarima - namještajem, urediti im dvorane, parkete, prozore - pa onda inzistirati na digitalnoj transformaciji? Da bismo čekali izvrsne uvjete vezane samo uz nove tehnologije reforma bi krenula točno 2022. godine. Ja mislim da mi za takvo čekanje stvarno nemamo vremena. Što se tiče održavanja i ulaganja u opremu u školama - to je ingerencija osnivača škola, znači gradova i županija. Obrazovanje, poput hitne pomoći, nije centralizirana funkcija, već svako na svojoj razini ima vlastitu odgovornost. Unatoč tome Ministarstvo je u mom mandatu po prvi put u 10 godina poslalo novac za informatičko opremanje, točnije oko 45 milijuna kuna, a preko Europskog socijalnog fonda još oko 13,5 mil. kn za opremanje u eksperimentalnim školama. To je realnost sustava kojeg sam zatekla koji jednostavno nije bio prioritet Hrvatskoj 20-ak godina. Ravnatelji sve više ističu problem zabrane zapošljavanja nenastavnog osoblja, posebice kuharica, spremacica i domara, o cemu su pisala i 24sata. Zašto se školama ne odobrava ili sporo odobrava potrebno osoblje? Mnoge škole doslovno nemaju svaki dan topli obrok za đake, a imamo i primjere gdje opremljene kuhinje ne rade jer nemaju kuharica/kuhara. U čemu je problem? Zabrana zapošljavanja u javnim službama općenito i dalje je na snazi, a izuzetak je samo temeljna djelatnost što konkretno u školama znači nastavu. Radi se o odluci Vlade, a ne Ministarstva. Što znači kada kažete da autonomija na sveučilištima nije sloboda da radi tko što hoće? - Autonomija sveučilišta je civilizacijski doseg koji omogućava zaštitu akademskih sloboda istraživanja i obrazovanja. To je i ustavom garantirano i ja to svesrdno podržavam. Međutim, javna sveučilišta se financiraju novcem poreznih obveznika i očekuje se odgovornost za trošenje tako da se doprinosi ukupnom gospodarskom i društvenom razvoju. Naime, autonomija podrazumijeva odgovornost. Naravno, identificiranje ciljeva na kojima trebamo zajedno raditi je proces koji se temelji na strategiji i potrebama kao i međunarodnoj usporedivosti, a očekivani rezultati se propisuju u programskim ugovorima koje Ministarstvo sklapa sa svakim pojedinim sveučilištem. Sveučilišta imaju ogromne potencijale i moraju preuzeti svoj dio odgovornosti. Što se događa s natječajima za ravnatelja s obzirom na uvjete iz Zakona o braniteljima? Školski odbori poništili su određen broj natječaja jer nije bio raspisan sukladno novom Zakonu o braniteljima. U školama su imenovani VD ravnatelji do izbora novih ravnatelja, a Ministarstvo nema niti jednu informaciju iz škola da je bilo koja osoba ostvarila pravo prednosti pod jednakim uvjetima, a temeljem Zakona o braniteljima. Naglašavam da je izmijenjen Zakon o odgoju i obrazovanju kako bi se omogućili transparentniji izbori ravnatelja temeljem dodatnih kriterija.