TOMISLAV KLAUŠKI

KOLINDA POKUŠAVA OMALOVAŽITI ONO ŠTO NE MOŽE DOBITI...

Nije mi bitan protokol, crveni tepisi i sve ostalo u Bijeloj kući. Poručila je to jučer predsjednica Kolinda Grabar Kitarović iz New Yorka. Posve logična izjava za osobu koja se ponosno uslikala ispred ograde Bijele kuće. To je za hrvatsku predsjednicu dovoljno. Ostatak može obaviti povlačeći Donalda Trumpa za rukav. “Danas je dovoljno razgovarati s predsjednikom Trumpom 15 minuta, koliko smo uspjeli nasamo, na marginama NATO saveza ili bilo gdje drugdje. Bitno mi je da održavamo neprestani dijalog i suradnju te su mi bitniji svakako rezultati da napredujemo u bilateralnim odnosima nego hoću li doći u Bijelu kuću ili ne”, kaže predsjednica. Što Kolindi onda preostaje? Natjeravanje Trumpa, osobe za koju njegovi suradnici kažu da ne posjeduje moć koncentracije, kako bi mu dobacila poneku riječ i zatim se pohvalila novinarima da je, eto, pričala s predsjednikom SAD-a. Onim kojega su ismijali u Glavnoj skupštini UN-a. No je li Kolinda u pravu? Je li bitno doći u Bijelu kuću ili je dovoljno slikati se ispred ograde? Jedino je Ivo Josipović od svih hrvatskih predsjednika prešao prag Bijele kuće, ali je došao tek do potpredsjednika Joea Bidena. Dalje nije išlo. Naime, ulazak u Bijelu kuću simbolizira status pojedinog državnika, ali još više države koju predstavlja. Ne ulazi Kolinda u Bijelu kuću, nego ulazi Hrvatska. Danas su, međutim, Hrvatska i njezina predsjednica osuđeni na selfieje pred Bijelom kućom i trčkaranje za Trumpom. U takvim susretima ne rješava se ništa, pravi razgovori obavljaju se na nižim razinama, sa suradnicima. S druge strane, Bijela kuća ima geopolitičku težinu, znači da netko Hrvatsku ozbiljno shvaća. Da je netko sluša. Grabar Kitarović sad pribjegava starom triku - ono što ne možeš dobiti, pokušaj omalovažiti. Doista neobično za državnicu koja se hvali tako dobrim vezama u američkoj politici.

U BIJELU KUĆU JE TRUMP NE ZOVE PA JE SVE TO PROGLASILA POTPUNO NEVAŽNIM