A TEŽILI SMO 5700 GRAMA ZAJEDNO...

PRKOSE SVIM NEDAĆAMA Iako im nisu davali šanse za život, ovi hrabri palčići nisu se dali. Danas su vesela i zaigrana djeca

PALČIĆI SU NARASLI: Mark, Vito i Lenon jedna su od osam sretnih priča o djeci koja su prerano rođena. Danas donosimo prvi dio

Volimo ići u vrtić i igrati se s prijateljima, a kod kuće se najrađe igramo da smo nas trojica superjunaci Thor, Kapetan America i Ironman. U glas nam govore braća Vito, Lenon i Mark (5), prve dugoreške trojke. A oni zaista i jesu superjunaci. Naime, dječaci su rođeni mjesec i pol dana prije termina porođaja, na Sv. Nikolu. Zajedno su težili tek 5,7 kg. Imali su krvarenje u mozgu, nerazvijena pluća, pa su bili i na respiratoru i mjesec dana u inkubatoru. Dvojicu su oživljavali, jednog odmah poslije rođenja, a drugog sutradan prilikom operacije puknuća plućnoga krila. Ova tri heroja od samog početka pokazali su veliku hrabrost i volju za životom uz nevjerojatne napore roditelja Marine (37) i Alena (43) Brozovića te liječnika, fizioterapeuta... Njihova majka kaže nam da su s dječacima prošli sve kao i ostale majke palčića, ali trostruko.

NEKOLIKO PUTA SU IH OŽIVLJAVALI, IMALI SU RAZNE OPERACIJE, PROVELI MJESECE U INKUBBATORU, ALI MALENI BORCI POKAZALI SU NEVJEROJATNU VOLJU ZA ŽIVOTOM I PREŽIVJELI

NORMALAN ŽIVOT RAZGOVARALI SMO S OBITELJIMA ČIJA SUDJECA ROĐENA PRIJEVREMENO, S MANJE OD 600 GRAMA

Trostruko je više straha, brige, njege, rada, truda i napora uloženo da ovi prekrasni dječaci danas budu zdravi, nasmijani i veseli.

- Lenon je odmah nakon poroda prestao disati i oživljavan je 10 minuta, dok su Vito i Mark pri porodu bili u redu. No, idući dan su sva trojica prestala disati, a Viti je stalo srce. Dva puta su ga oživljavali, a prebacili su ih na Rebro.

TROJKE, PA SVI PALČIĆI

Ja sam ih vidjela tek nakon sedam dana. Nitko vas ne može pripremiti na to, bili su tako sitni u inkubatorima s puno cjevčica, bio je to grozan osjećaj - prisjeća se mama Marina dodajući kako su ona i suprug neumorno s njima vježbali. Pa su dječaci i prohodali već s 13 mjeseci. Rođeni su u razmaku od jedne minute, a Vito je najstariji, pa ga i braća smatraju glavnim. Sva trojica su različita karaktera, a vole se najviše. - Iako je imao najviše dijagnoza, Vito je najnapredniji, najviše priča i znatiželjan je. Lenon je mudrijaš. Voli biti u centru pažnje. A Mark je pravi frajer, zaigran i stalno igra uloge omiljenih superjunaka, osvaja svijet, istovremeno je vrlo emotivan i topao kaže Marina.

PROŠLI MNOGE NEDAĆE

S mnogim nedaćama suočio se i Dorijan Jednaković iz Brckovljana kraj Dugog Sela. Iako mu pri rođenju nisu davali šanse da će preživjeti, Dorijan danas ima tri godine i veselo proživljava svaki novi dan. Njegova majka Ivana (31) rodila ga je prijevremeno zbog komplikacija u blizanačkoj trudnoći, u srpnju 2015.,

u 25. tjednu trudnoće. Imao je samo 576 grama i 31 centimetar. Taj dan, nažalost, izgubio je brata blizanca, no on se uspio izboriti za svoje mjesto pod suncem. - Oživljavali su ga kad se rodio, stalo mu je srčeko, nije disao. Rekli su nam da se pozdravimo s njim jer ima dan-dva života. Raspadala sam se od tuge, ali sam vjerovala da će se izvući - priča Ivana drhtavim glasom. Dorijan je prvih pet mjeseci proveo u bolnici, od čega četiri u inkubatoru, a tri na respiratoru. Imao je dvije operacije crijeva, sepsu, prijelome kostiju i operaciju očiju. - Sjećam se kad sam ga prvi put vidjela u inkubatoru s cjevčicama, tako sitnog, skoro sam se srušila - prisjeća se mama Ivana suznih očiju. Dorijan je doma došao dva dana prije Božića.

IMALA SAMO 20-AK CM

- On je naš božićni poklon - kaže mama kojoj se tuga pretvara u veselje dok gleda svog sinčića i ponosno priča o njemu. Dorijan je prohodao i progovorio tek s dvije godine i dva mjeseca, a danas trčkara uokolo i priča kao veliki. Ide u vrtić, obožava se igrati, pjevati i plesati. - Jako volim ići u vrtić, tamo imam puno prijatelja s kojima se igram. Volim čitati knjigice i igrati se u dvorištu. Mogu ti otpjevati i pjesmicu: ‘En ten tini, sava raka tini...’ Znam i brojati do 10 neumorno nam je pričao Dorijan, pjevao pjesmice, brojio i igrao se s nama. Malena Ivana iz Turčina kraj Varaždina rodila se u srpnju 2012. kao najmanja palčica u 23. tjednu. Težila je samo 480 grama, a bila je dugačka samo 20-ak centimetara. Zbog sićušne fizionomije i krhkosti nije ju bilo moguće točno izmjeriti jer bi je trebalo rastegnuti, a to znači i polomiti. Ona danas ima 18 kilograma i 120 centimetara, što je najnormalnije za djecu te dobi bez prijevremenog porođaja. Iako su joj davali samo nekoliko minuta života, Ivana se nije dala. Tri mjeseca je bila u inkubatoru, a morala je i na operaciju očiju jer bi inače bila slijepa.

SUROVA BORBA ZA ŽIVOT

- Liječnici su me dan poslije porođaja upozorili da je ona zapravo biljka. Prvi put sam je primila u ruke nakon tri mjeseca. Kući je došla nakon pet mjeseci. Imala je tad već oko četiri kilograma i jela je na bočicu. Svi smo bili presretni - prisjeća se Ivanina mama Božena Dolenc Cepanec. Ivana je danas fizički zdravo dijete, ali joj je prije tri godine dijagnosticiran autizam. Ove godine krenula je u vrtić, zna pisati sva slova i brojeve, a obožava gledati crtiće i igrati se. - Naša Ivana je primjer da su čuda moguća kaže mama Božena. Najmlađa hrvatska palčica je Nera Valek. Rođena je u travnju 2013. godine, u tek 22. tjednu trudnoće. Imala je 660 grama i 32 centimetra.

ROĐENA U 22. TJEDNU

Danas je velika djevojčica, pametna, zaigrana i najveselija. Čim smo došli u njezin dom u Pojatno kraj Zaprešića, dotrčala nam je u zagrljaj i izljubila cijelu ekipu. - Bila sam jako mala, sad sam velika. Krenula sam ove godine u vrtić, imam puno prijatelja, jedva čekam ponedjeljak da ponovno idem. Znam brojati do 15 - nezaustavljivo nam je i veselo pričala malena Nera. U inkubatoru je nakon rođenja provela dva mjeseca, kao i na respiratoru. No kako nam kaže njezina mama Sonja (41), nakon tri mjeseca je izašla iz bolnice kao potpuno zdrava beba. - Rekli su nam u bolnici da se ne zna hoće li preživjeti, a ako i preživi, kakve će to imati posljedice. No mi nikad nismo imali problema s njom, normalno se razvija, zdrava je. Pametna je, željna učenja, sve želi znati i jako je pričljiva. Pomaže meni oko kuhanja, ali i oko braće, presvlači ih, brine se o njima. Ma to je moj mali tvrdoglavi borac - ponosno kaže mama Sonja. Sutra pročitajte nastavak priče o palčićima.