Priča posljednjeg hrvatskog češljara počinje davne 1953. godine, kad je kao šesnaestogodišnji dječak učio zanat od tada posljednjeg zagrebačkoga kralja češljeva - Franje Cvirna.

POVRATAK KORIJENIMA Pauza od češljarstva trajala je 48 godina, a onda se u mirovini odlučio vratiti velikoj ljubavi. Danas njegove proizvode obožavaju kupci diljem svijeta

U to vrijeme od rogova su izrađivali samo češljeve, ukosnice i trzalice za gitare. Vršak roga su bacali jer ga nisu koristili. - Mene je to cijelo vrijeme kopkalo jer bacamo najljepši dio roga. Kad bi Cvirn otišao ženi na kavu, ja sam potajno u radionici počeo izrađivati ogrlice. Na kraju sam im priznao čime se bavim kad me ne vide i njih dvoje su ostali oduševljeni. To su u početku bile ogrlice apstraktnih oblika i tako nešto se u Zagrebu nigdje nije moglo kupiti. zvode. Glas se proširio i ja sam opet postao češljar, jedini u Hrvatskoj - kaže. Ljudi koji koriste njegove češljeve više nemaju perut i psorijazu, a javljaju mu se mnoge žene koje više nemaju problema sa štitnjačom i bolnim zglobovima. Javili su mu se i ruski delegati, s nadom da će Antun otići u Moskvu i tamo oživjeti češljarski zanat. još efikasan samo u njoj - priča nam Antun. Kvalitetan rog sve teže nabavlja, jer kako kaže, životinje žive u sve gorim uvjetima. - Rogovi su vam zapravo kao i nokti, samo malo deblji. Ako čovjek ima lijepe, čvrste nokte znači da je zdrav. Isto vam je i s rogom, odmah se vidi od kakve je životinje i u kojim je uvjetima živjela - pojašnjava Antun koji je u potrazi za dobrim rogom prošao cijelu Hrvatsku, a danas ih većinom nabavlja iz klaonica. - Rog istarskog boškarina je najbolji i najkvalitetniji, a buše iz Dalmatinske zagore također imaju jako kvalitetan rog, koji je odličan za trzalice - kaže češljar koji većinu proizvoda prodaje izvan granica Hrvatske - većinom u zemljama diljem Europe, u Americi i Kanadi.