‘Znao sam rastaviti motor s devet godina’
IGOR IZ BILJA U ŠKOLI ZA AUTOMEHANIČARE IS PRAVLJAO JE PROFESORE JER JE U RADIONICI NAUČIO DRUGAČIJE
Imao je samo tri godine i na nesigurnim nogicama klimao po tatinoj automehaničarskoj radionici. Nosio mu je ključeve za rastavljanje motora.
Već s devet godina znao je motor rastaviti u najsitnije dijelove u sat vremena. Danas mu je 19, popravlja aute u tatinoj radionici i čeka proljeće da položi majstorski ispit. Igor Ivanković iz Bilja je doktor za automobile i nasljednik tatina Autoservisa Ivanković u Baranji. - Dok je još bio mali, shvatio sam da je rođen za majstora. Držao je ključeve i gedore kao da je s njima rođen. Dječje igračke mu uopće nisu bile zanimljive - kaže tata Radoslav. Prisjeća se i jednog poziva Igora s ljetovanja. Imao je šest ili sedam godina godina, bio je s braćom na moru. Ja ga nazovem, pitam kako je, a on odgovara da se dosađuje i da bi radije bio sa mnom u servisu. Zato je iduće ljeto i proveo u servisu sa starijom braćom Vedranom i Alenom. I oni su postali majstori u očevoj radionici, ali nisu tamo i ostali. A kad smo ga kao novinari prvi put posjetili u tatinoj radionici, Igor je imao devet godina. Pred njim je stajao Renaultov 1.4 motor. Trebalo ga je rastaviti. - Važna je priprema - govorio je tad Igor poput pravog majstora. Bio je u radničkom kombinezonu, slagao je alat koji mu treba i kutijicu za šarafe. Motor je kraj njega tad izgledao zastrašujuće velik, ali je on tad vješto vrtio alat i ubrzo se na podu našla glava motora. - Radilica ne izgleda loše rekao je tad prelazeći nježno preko čelika vrhovima prstiju. Ruke su mu do laktova bile crne i masne od ulja. Kad bi brisao znoj koji se slijevao s čela, ostavio bi crne tragove. No ipak je pazio da ne pokvari irokezu. Što je naučio tad, sad vješto primjenjuje. - Završio sam srednju za mehatroničara (fina mehanika) i sad završavam dvije godine stručnog osposobljavanja. Vjerujem da ću na proljeće položiti majstorski ispit i ne bi trebao biti nikakav problem. I u školi sam ranije sve znao o autima, čak toliko da bih imao problema s profesorima. Nekad bi me uvjeravali u teoriju, a ja sam iz prakse znao da je to drugačije - kaže Igor dodajući kako mu je ovaj posao i dalje jednako zanimljiv kao što je bio i kad je bio mali. - Nema monotonije jer stalno rješavam neke nove probleme i kvarove. Više volim raditi starije automobile, jednostavniji su i lakši za popravak. Sve se mora pažljivo raditi, paziti na tvorničke postavke, odstupanja... Najviše mrzim zadnje kočnice jer na njima izgubim puno vremena, a ne volim ni mijenjati dijelove zbog kojih moram rastaviti pola automobila ili manevrirati u malom prostoru - kaže Igor. Ne može zamisliti da u životu radi nešto drugo iako cijeli dan provede na nogama i u prljavoj radionici, rukama masnim od ulja i maziva. Radni dan mu počinje u 7 sati i ponekad završi kasno navečer. Najvažnije mu je da mu mušterija ode kući zadovoljna popravljenim automobilom. Za njega uglavnom nema nerješivog problema na autu, a tata mu je uvijek tu za dobar savjet. Za dvije godine tata Radoslav ide u mirovinu i Igor će sve naslijediti. - Ne brinem se, bit će dobar majstor. Već sad ima svoje klijente i automobile koje redovito servisira. On se kao mladi majstor mora stalno prilagođavati trendovima. Da bi bio dobar majstor, morate znati rad motora i kako nešto funkcionira da biste mogli učiti dalje. Klip, cilindar, glava, ostali su isti i kod novih i kod starih automobila, samo je sistem ubrizgavanja drugačiji, elektronika, paljenje, a on to jako dobro poznaje - kaže tata Radoslav koji, osim Igora, ima još dva sina i sedam kćeri. Dvije rade u radionici s Igorom, pomažu mu oko čišćenja, vođenja knjiga i administracije, a ponekad priskoče bratu u pomoć s dodavanjem gedora i ključeva.