VNA OPERACIJA ASILA MI JE ZIVOT
ROLAMA I PRIJE OPERACIJE POKAZIVALI SU DA SE RADI O BENIGNOJ TVORBI’
Unatoč redovitim kontrolama zadnjih pet godina, zbog kojih sam bila uvjerena da sam sigurna od razvoja teže bolesti, dijagnosticiran mi je rak dojke. Nakon što sam napipala kvržicu, za koju se ispostavilo da je benigna, odlučila sam je operirati kako ne bih morala odlaziti na stalne punkcije. Iz preventivnih razloga. Međutim, nakon operacije otkrilo se da se radilo o malignoj tvorbi, prisjeća se Zagrepčanka Sanja Bubanović (44) početka borbe protiv zloćudne bolesti. Bilo je to prije dvije i pol godine. - Bio je to najveći šok koji sam doživjela. Od tada sam si samo postavljala pitanja: ‘Zašto baš ja?’, ‘Kako?’, ‘Odakle?’... Onda sam shvatila da je ‘to tako’ i da je jedino ispravno da to prihvatim kao dio sebe, prigrlim svoju dijagnozu i pogledam gdje sam zapravo. U svemu, životu, obitelji, poslu, prijateljstvu... - priča
Sanja koja zadnjih desetak godina radi u osiguravajućim kućama na prodaji osiguranja, a godinu dana prije dijagnoze na poziciji voditelja grupe. Nakon operacije uslijedile su mnoge kemoterapije, zračenja, fizikalne, psihološke, duhovne, plesne terapije... Bilo je teško, jako teško, kaže, prolaziti kroz sve to - mučnine, osjećaj raspadanja tijela i duše. No smogla je snage i počela novo poglavlje u životu. - Shvatila sam da sam dobila priliku za novi, bolji život. Priliku da budem onakva kakva jesam. Svoja i autentična. Da budem dobra i blaga prema sebi, da se volim više nego ikad prije. Divno je što je ta ljubav prema sebi dovela i do ljubavi za druge, za oprost svima kojima je trebalo oprostiti, a, naravno, i sebi - govori Sanja i dodaje da je sretna što ima divnu obitelj, supruga i sina, čiju je ljubav osjećala više nego ikad prije. - Uz njih sam se mogla samo dobro osjećati, nisu dopustili da padnem duhom ni na trenutak. Moje drage prijateljice i sestra uskakale su kad je bilo potrebno, razgovorima, vožnjama na kemoterapiju, donosile juhice, pospremale. Svima sam im veoma zahvalna govori Sanja.
Događaju se i nova prijateljstva, kako ih u šali zove, “bolnička“prijateljstva, a s tim je ljudima prolazila sve strahove. S druge strane, tijekom njezina liječenja iz života su otišli neki ljudi, na čemu je također vrlo zahvalna. Pali su tako, kako kaže, svi okovi i lanci tuđih želja, očekivanja, htijenja... Najbolje je to što napokon imate hrabrosti biti svoja, bez obzira na to što tko mislio o vama, a ta spoznaja oslobađa i liječi. - Sad radim mnoge stvari koje su mi prije bolesti bile nezamislive, ne zbog toga što ih nisam željela nego nisam imala hrabrosti za njih. Kao što je ples, i to senzualan ples, i još uz javni nastup. Radionice plesa organizira udruga Sve za nju, koja pruža besplatnu psihološku pomoć osobama oboljelim od karcinoma i njihovim obitelji- ma, a u udruzi sam se uključila u mnoge radionice koje su mi pomogle da otkrijem svoju kreativnost i često kažem da je Sve za nju moj drugi dom. Zahvaljujući plesnim radionicama Petre Seitz Mavar i Ane Kuhanec, oslobodila sam svoju senzualnost i ženstvenost. Svakim novim plesnim korakom i pokretom oslobađam je sve više i više, uživam živjeti i voljeti - zaključuje Sanja te dodaje da je kroz bolest naučila biti zahvalna na svemu što joj dođe u život - i onome lijepom i onome manje lijepom.