‘Niti injekcije Voltarena me nisu zaustavile’

UPORNOST Vladimir trenira tek godinu dana, a klub osoba s invaliditetom osnovan je zbog njega

Kad je Vladimir Gašpar bacio koplje 32,75 metara, znao je da će mu se život promijeniti nabolje. A sve se počelo mijenjati kad je prvi put zakoračio na igralište Banine u Zadru. Nije tad znao što bi bacao - disk, kuglu ili koplje. Uz predanost trenera Edija Stipića odluka je pala na koplje i u kratko vrijeme ovom je 27-godišnjaku donijela broncu na Europskom paraatletskom prvenstvu. - Do tog prvog natjecanja nisam znao koliko vrijedim. Trenirao sam, a činilo mi se da stojim u mjestu. Tamo sam shvatio da postoje ljudi slični meni - kaže Vlado. Bavio se prije i nogometom i plivanjem kako bi ublažio nepodnošljive bolove u leđima s kojima se nosi cijeli život. - Ljudi kao ja imaju tu sindroplaziju. Od bolova sam morao ležati, nisam mogao ni ruku pomaknuti. Primao sam godinama injekcije Voltarena, a to me još više tjeralo da se bavim sportom. Nisam više htio lijekove. Sad sam napokon zadovoljan svojim životom - priča Vlado. Ima veliku ekipu, koja nije propustila obilježiti njegov veliki uspjeh. Dočekali su ga u špaliru s bakljama. Na Vladinu želju da se okuša u atletici, njegov prijatelj Ante Rubeša pokrenuo je inicijativu za osnivanje kluba, pronašao trenera i tako je nastao Atletski klub osoba s invaliditetom Fortius Zadar. Trener Vladu opisuje kao velikog borca s puno samopouzdanja. Tvrdi da prema tjelesnoj građi i svojim sposobnostima spada među tri u svijetu. No u djetinjstvu mu nije bilo lako. - U osnovnoj su govorili: ‘Vidi ga kakav je, male ruke, velika glava, patuljak’... Svaki put sam pitao mamu zašto sam ja tako mali, zašto nisam kao drugi. Bavio sam se sportom cijelo vrijeme, a ista situacija ponavljala se i u srednjoj školi. No tad sam malo sazrio u glavi i shvatio da oni mene ponižavaju riječima, a ja ću njima uzvratiti sportom prisjeća se Vlado, koji planira osvojiti zlato na OI-ju.