SUDAC NIJE NA GAZDIN

S NJIMA NEMA LABAVO Duncan Ouseley s Visokog suda u Londonu satima je slušao argumente Todorićevih odvjetnika. Nisu ga uspjeli uvjeriti da mu dopusti žaliti se

Predstavnik tužiteljstva objasnio je razlike u sustavu i kako se u Hrvatskoj može izdati nalog na osnovi istrage koju potvrdi sud. - U našem pravnom sustavu, u trenutku otvaranja istrage, treba ispitati i one koje se tereti, između ostalog, i zato bi trebao biti izručen. To je jnavedeno u presudi. Istraga je duga i riječ je o kompliciranom predmetu. Naše tužiteljstvo nije prejudiciralo odluku o optužnici nego mnogi dokazi prikupljeni u istrazi na to upućuju – rekao je tužitelj. Tri sata sudac je postavljao pitanja objema stranama. Ostavljao je dojam da je više sklon izručenju Todorića negoli davanju prava na žalbu osnivaču Agrokora na odluku o njegovu izručenju Hrvatskoj. Nakon trosatne rasprave uslijedilo je mučnih sat vremena iščekivanja sučeve odluke. U stanci je Todorić za 24sata rekao: “I ja čekam odluku, ne znam što da očekujem. Ali moramo poštovati zakon”. - Todorić bi trebao biti izručen – rekao je nakon povratka sudac te nastavio: - Tereti ga se za gospodarske nepravilnosti. Hrvatska traži izručenje zbog kaznenog progona za prijevaru i krivotvorenje .... I onda je uslijedio šok. Rekao je: “Nisam spreman završiti slučaj”. Tijekom pojašnjavanja odluke koje je izgovorio na kraju, teško je bilo razaznati u kojem će smjeru ići. No na kraju je zaključio: “Žalba se odbija”! Gazda će se ipak morati strpjeti dok ponovno ne sjedne na svoj zlatom optočeni toalet jer prvo ide u pritvor gdje ga čeka čučavac. Imamo ozbiljne optužbe za prevaru i pronevjeru koje su dovoljne za izručenje, replicirao je u jednom trenutku sudac Duncan Ouseley Todorićevu odvjetniku koji je pokušao relativizirati optužbe protiv Ivice Todorića govoreći da ga terete za friziranje bilanci i izvlačenje novca. koji je u travnju odlučio da V. Britanija treba postupiti prema Europskom uhidbenom nalogu i izručiti ga Hrvatskoj. O Ouseleyevim odlukama i suđenjima često se izvještavalo u britanskim medijima. Ouseley je, među ostalim presudama, poznat po tome što je presudio da Uber u Velikoj Britaniji posluje legalno, a odbio je i sve žalbe osumnjičenih terorista zbog zadržavanja u zatvoru bez suđenja. Ouseley nije prihvatio argumente da se radi o kršenju ljudskih prava. U slučaju televizijskog voditelja Jamiea Theakstona 2002. godine, kad je tužio tabloid The Sunday People, iz grupacije Mirror, jer su objavili detalje njegova posjeta bordelu, Ouseley nije prihvatio tužbu navodeći da “nije u prirodi poslovanja bordela da sve što se tamo događa ostaje povjerljivo”. U medije je dospio i 2003. kad je presudio da stanovnici otočja Chagos, koje su Britanci zauzeli te najveći otok Diego Garcia prodali Amerikancima, nemaju pravo na financijsku kompenzaciju za oduzetu imovinu, a siromašnim otočanima naredio je i plaćanje trećine sudskih troškova. Presuda je izazvala sablazan u Velikoj Britaniji. U veljači 2012. je na pritužbu gradskog vijećnika u gradu Bidefordu, koji je tražio da se ukine molitva na sastancima. Vijećnik je bio ateist, a Ouseley je presudio da molitve na sastancima moraju prestati. Presuda je bila pozitivno dočekana među organizacijama za ljudska i civilna prava, ali odluku jako kritizirale kršćanske zajednice. U svakom slučaju, Duncan Ouseley živopisna je pravosudna figura u Velikoj Britaniji, koja se nije suzdržavala od kontroverznih odluka.