‘RASULO JE U SUSTAVU I SVE PADA NA NAS’
Liječnici i medicinske sestre ispričali su nam kako je njima raditi u posrnulom zdravstvu. Iako brojke govore da ih je više nego prije ulaska u EU, oni kažu da slabo to osjećaju. Svjedoče i o dugim listama čekanja koje za mnoge pacijente znače život ili smrt. - Najviše me boli u sustavu to što su liste čekanja za pojedine dječje pretrage izuzetno duge. Primjerice, za očni pregled čeka se više od godinu dana. To je nedopustivo, jer iza problema s vidom može biti neka teška bolest kod djeteta koja će u tih godinu dana rapidno napredovati – govori nam jedan liječnik iz Klaićeve.
Ovaj liječnik iz Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj svjedoči kako mnogo roditelja, da bi pomogli djetetu, na kraju takav pregled plate kod privatnika. On nije protiv odlazaka privatnicima za one koji to baš žele, ali mnogi ljudi, kaže, nemaju ni za hranu i režije, a kamoli za privatnike, pa su takva djeca u inferiornom položaju. - Dobro smo plaćeni, no ima onih koji ne rade ni približno koliko bi mogli, a plaće su nam jednake. To je ostatak socijalizma. I onda mnogi s vremenom prestanu raditi jer znaju da će i uz minimalan rad dobiti istu plaću kao i oni koji rade preko svog maksimuma. Smatram to nakaradnim – tumači liječnik dodajući kako je još jedan veliki problem u sustavu tendencija da se masovno djeca iz drugih bolnica u Hrvatskoj preusmjeravaju u Klaićevu. Također smatra da je previše suradnje između privatnog i državnog zdravstva te da se situacija, nažalost, potencira u korist privatnog. Ističe i da je dežurstava previše te da su jako naporna, a svi rade prekovremeno. - Nama liječnicima ti su prekovremeni plaćeni, ali koliko mi je poznato, sestre ne dobivaju novac za prekovremene. Ujedno, imamo kronično premalo sestara u Klaićevoj i nismo ni blizu europskom standardu – kaže liječnik ističući ujedno i da je jedan od najvećih problema u Klaićevoj manjak prostora za majke koje bi trebale biti uz svoju djecu dok su na liječenju. Medicinska sestra iz Istre s gotovo 30-godišnjim stažom kaže kako su kod njih najveći problemi nepregledna papirologija i manjak sestara. - Zatrpali su nas s popunjavanjem potrebne i nepotrebne dokumentacije zbog čega pate pacijentice jer nekad ne stižemo odmah biti na usluzi. Pišemo i umjesto liječnika jer ni oni ne stižu. Na 20-ak pacijentica i toliko novorođenčadi dolaze dvije sestre u smjeni po 12 sati. Kad se neka razboli ili su godišnji, to je neizdrživo, jer protivno zakonu radimo s odmorom od 12 sati, a trebali bismo imati 24 sata. Iskusnije sestre, uz ostalo, rade s novim sestrama pa smo konstantno pod pritiskom i imamo veliku odgovornost. Prije 15-ak godina bilo je puno bolje jer nas je bilo više i radile smo uglavnom s pacijentima, za što smo se i školovale. Uglavnom, loša je organizacija - ukratko je pojasnila što ih muči u Istri.
KRATKI ODMORI ZA SESTRE
Liječnike obiteljske medicine također muči kaos u sustavu, a jedna liječnica nam kaže da je najviše smeta kad ima pacijenta koji bi trebao hitnu pretragu, a ona ga ne može naručiti. Taj pacijent, naime, najprije mora čekati na pregled kod bolničkog specijalista koji će odobriti daljnje pretrage, a potom ponovno i na pretragu. Tako se čekanje može otegnuti i na više od godinu dana za pacijenta koji, primjerice, ima krv u stolici što može biti indikator ozbiljnih bolesti. - Smeta me siva korupcija na svim razinama i to što država pogoduje farmaceutima. Koriste se položaji kako bi se progurao određeni lijek ne zbog dobrobiti pacijenta, nego zbog tog pogodovanja. Smeta me i što nas HZZO novčano kažnjava. Odobrim, primjerice, lijek pacijentu koji ima kolesterol šest. Svjetske smjernice kažu da se lijek može dati već kad je kolesterol pet i pol. No HZZO ima svoje smjernice koje kažu da pacijent mora imati kolesterol najmanje sedam i onda mene novčano kazne jer sam dala lijek za manji kolesterol – kaže obiteljska liječnica koju su kaznili jer je pacijentu s dijabetesom dala 30 trakica više od broja na koji je imao pravo. No taj isti pacijent se kontrolira kod nje, ona ga vodi kroz cijelu bolest i pacijent ne hoda okolo po specijalističkim ambulantama. Zapravo je, kaže, sustavu uštedjela znatan novac brinući o tom pacijentu, ali je za 30 trakica više ipak novčano kažnjena. Medicinska sestra iz KBC-a Zagreb kaže da najveći problem nije u novcu, nego u sustavu koji je pogrešno postavljen.
‘SUSTAV KRIVO POSTAVLJEN’
- Radim u ambulanti koja je vezana uz hitnu službu, pa osim redovnih kontroli primamo i pacijente s hitne. HZZO nam priznaje 24 pacijenta na dan, a mi ih svakodnevno imamo najmanje 45. Nije nam problem to
odraditi, ali smo često izloženi nezadovoljstvu ljudi koji se bune što moraju čekati dva i pol sata na pregled. Svi su kronično nezadovoljni, a mi ćemo na kraju biti plaćeni isto kao djelatnici iz ambulanti koje rade trostruko manje – priča ova sestra koja kaže da ona i liječnik zapravo rade posao dvije ambulante te da je najviše boli nepravda. No teško im je i to što pacijenti često nemaju razumijevanja i ne zanima ih pozadina cijele priče.