O ZELJE JE NAJBOLJE MA NAJVIŠE ŠEĆERA

ODINA SLAVE MARTINJE Na najveći vinski svetak sade se glavice i utopljavaju slamom kako bi na proljeće iz sjemena nikle nove biljke RADILA U MARKETINGU I VRATILA SE PROIZVODNJI VARAŽDINSKOG ZELJA

Obiteljski obrt Jurica Cafuk iz Domitrovca nastavio je stoljetnu obiteljsku tradiciju proizvodnje varaždinskog zelja i najveći su uzgajivači kod nas. Godišnje proizvedu oko 500 tona varaždinskog zelja, među kojim i nešto malo salatnog. - Mi smo i jedini čuvari sjemenja starog varaždinskog zelja. Prinos je upola manji nego kod hibridnog, a vegetacija traje 150 dana - rekla je Marija Cafuk, Juričina teta, jedna od najvažnijih karika u obiteljskom obrtu. Zelje prodaju po cijeloj Hrvatskoj. Voze ga kupcima ili im oni dolaze na kućni prag, a idu i na sajmove na kojima čim dođu prodaju

sve što dovezu. Članovi su Poljoprivredne zadruge Vidovec, pa dio prodaju i preko njih, a dio ide na police Lidla. Na tržnice ne stignu, ali sudjeluju na humanitarnim akcijama. Svojim zeljem opskrbljuju i sve zagrebačke bolnice. - Tri puta tjedno im vozim zelje. Već sam u 5 ujutro u bolnici. To je kruh sa sedam kora, ali ja sam zaljubljenik u varaždinsko zelje. Ono ima najviše šećera od svih zelja. Glavica je zbijena, plosnata i jako žuta pa ne treba pri kiseljenju stavljati kukuruz. Obujam lista je veći nego kod hibrida pa je dobro za sarmu. Listovi su tanki i kroz njih se vide prsti, a nema izražena rebra - priča Marija. Oko 100 tona zelja ukisele, ostalo prodaju svježe. Sjeme čuvaju tako da glavice čupaju s korijenjem i oko Martinja, 11. studenog, presade na zaštićeno mjesto na kojem u blizini nema zeljarica. - Utopljavamo ih slamom tijekom zime. Kad krene vegetacija, glavice na sredini puknu i izraste stabljika iz koje nikne cvijet. U njemu nastanu komuške u kojima je sjeme. Zelje beremo u srpnju i kolovozu. Tako su nas učile bake - kaže Marija. Pomaže im i vitalna 90-godišnja baka Terezija koja kuha. Zelje kisele u poliesterskim bačvama od četiri tone. - Električnim strojem izbušimo ‘kocen’, izribamo zelje na rezance i stavimo u bačvu. Posolimo ga pa netko od nas obuje gumene čizme i gazi ga dok ne počne izbijati tekućina. Kad napunimo bačvu, stavimo na nju najlon i drveni poklopac s kamenom. Zatim pustimo da vrije na temperaturi od 18 stupnjeva. Nakon tri tjedna je kiselo i spremno za jelo - kaže. Soli se dodaje tri posto od količine zelja. Glavice kisele u velikim kacama oko mjesec dana. Toliko vremena treba da u njih prodre sol. Svake godine doniraju četiri tone kiselog zelja za vidovečku Zeljarijadu. Siju ga već u veljači kako bi se ukiselilo do rujna. Marija kaže da su zelje i rasol prirodni antibiotik. - List svježeg zelja može ublažiti ili ukloniti bolove u zglobovima tako što se omota oko bolnog mjesta, a postupak se ponavlja dok bol ne prestane - savjetuje. Obitelj se nada da će jednog dana i šestogodišnji blizanci Ela i Ivano nastaviti tradiciju.