EDENICA U UTROBI BIOKOVA ZIMI SE LED TOPI, A LJETI GA IMA VIŠE...

SJEKLI LED SJEKIRAMA, IZNOSILI GA, UMOTAVALI U LIŠĆE I NA MAGARCIMA NOSILI U ZAGVOZD

Nije lako bilo živjeti u davna vremena prošlog stoljeća na tvrdom zabiokovskom kamenu gdje zemlja šturo dariva u malim docima i pristavama, reći će stariji stanovnici Zabiokovlja kad žele naglasiti težinu života u ovom kraju. I za sve su znali kriviti i prstom upirati u planinu Biokovo koja se propela nebu pod oblake odijelivši škrti zabiokovski kraj od primorskog, životom i radom bogatijeg njezina južnog dijela. I dok su primorci Biokovo promatrali iz podnožja s morskog žala, Zabiokovci su s njim živjeli, ljeta u planini sa stadima na ispaši provodili, u svojim pastirskim stanovima sve do jeseni boravili. Za kasnih jesenjih dana polako se okupljali, pastir s pastirom biokovskim vrletima vile iz legendi tražio ni ne sluteći da će ono što je njima bilo svakodnevna pokora danas biti posebna atrakcija. Odjekivali su prošlog stoljeća, sve do sedamdesetih godina, njezinim proplancima pastirska pjesma i oštri udarci sjekira koji su dopirali iz biokovskih jama, tzv. ledenica. Malo tko i danas zna za zagvoške ledare koji su iz biokovskih ledenica iznosili led te komade teške i do tridesetak kilograma na magarcima spuštali u svoje zaseoke. Koliko je Biokovo, danas park prirode, fascinantna planina, kako za izletnike, tako i za njezine stanovnike, dovoljno je čuti iz usta mnogih koji su je opjevali. Još davne 1879. godine iz pera fra Ivana Despota postoji prvi pisani trag o zagvoškim ledenicama: “Tu je blizu glasovita ledenica, odakle se mraz vadi za makarsku-imotsku gospodu. Da ništa ne vidiš neg nju imao si rad šta na Biokovo”. Pomalo nestvarno i danas zvuči da Biokovo u svojoj utrobi krije tone leda. U planini je, saznajemo od iskusnih zabiokovskih planinara i speleologa, na desetke ledenica, od kojih je najveća i najljepša "Mucića ledenica". Smještena odmah ponad Svetog Jure u blizini lokaliteta zvanog Očesci, na visini od 1340 metara, dva i pol sata hoda od zabiokovskog zaseoka Milići, zaklonjena od sunca u debeloj hladovini opasana stoljetnom bukovom šumom, jedina je u kojoj leda ima tijekom cijele godine. - Uvjerili smo se u to i prije nekoliko dana, kad smo se spuštali u grotlo. To je izvana jama, impozantna za vidjeti.