Dodatno, djeca koja ne mogu naučiti lekciju napamet polako gube samopouzdanje i time je osiguran njihov otpor prema školi. To smo potvrdili i istraživanjima - djeca sve manje i manje vole školu.

S druge strane, primijetili smo da kad i najteže lekcije predstavimo djeci kroz igru, oni bez problema usvajaju potrebne informacije. Reakcije učenika su nam putokaz, ali i ohrabrenje da pronalazimo metode koje podsjećaju na igru i koje će mijenjati način podučavanja. Dobro je da nastavnici vide da su potrebne promjene. Nažalost, ima i onih, ali ne puno, koji govore da je sve dobro i da učenici samo moraju više učiti. E, ti nastavnici moraju shvatiti da frontalni način nastave, reproduktivno učenje, diktiranje lekcije, očekivanje da to učenici nauče, ne daje očekivani rezultat. Mozak naše djece je drugačiji, dolazi do anatomskih i funkcionalnih promjena izazvanih okruženjem te je naš cilj da im pomognemo. Na primjer, od deset najtraženijih zanimanja u svijetu 2018., čak devet ih nije postojalo prije deset godina. Tu se vidi što je cilj obrazovanja - učiti djecu da misle i povezuju infomacije. Moj doprinos je NTC metoda koju sam osmislio s timom stručnjaka i koja se provodi u više od 20 država Europe. Jedan od vodećih problema je nedostatak koncentracije kod učenika. Ne postoji jasan odgovor zašto je to tako, ali ima nekoliko faktora. Jedan faktor je zastarjela metoda nastave, jer naše dijete nema duboku pažnju kao mi, nego hiperpažnju. Naime, dijete je danas tijekom odrastanja okruženo stotinama impulsa koje mozak obrađuje, ali nema dubinu obrade. Upravo zbog toga važno je napraviti igre koje mogu pomoći aktivaciju duboke pažnje. Na taj način pripremamo dijete za ozbiljnije lekcije i izazove u školi te kasnije na fakultetu. Drugi faktor je pretjerano korištenje novih tehnologija, tj. pametnih telefona, jer se dijete koje je duboko ušlo u virtualni svijet teško snalazi sa školskim obavezama. Puno je izazova, prije svega za roditelje, Oni se moraju educirati, okruženje se brzo mijenja i utiče na razvoj mozga. Napisao sam za roditelje dvije knjige: “IQ djeteta briga roditelja” i “Razvoj inteligencije kroz igru”, kao i tekstove “Dječji sat drugačije kuca” i “Skakanje po blatu život znači” (www. ntcucenje.com).