DIPLOMIRAN SAM PASTIRI
PROŠLOG LJETA TU IZA KUĆE VUK JE MOJOJ 13-GODIŠNJOJ KĆERI PRIŠAO S LEĐA, ALI JE VIK
Naučila sam da stambeni prostor za koze mora biti prozračan, ali nikako s promajom, da se za unutrašnjost staje preporučuje drvo jer je toplo, za razliku od metala, i koliko točno svaka koza mora imati prostora za sebe, govori nam Daliborka Birkić (43) i nastavlja: - Učili su nas tehnologiji rada, zaštitu na radu, položili smo prvu pomoć i bili u posjetu u dva OPG-a. Učili smo o unutarnjim i vanjskim parazitima kod koza, ovaca, krava i pasa, pa sam naučila da se nametnik ugrk zove još i štrk, da od vlasca, nametnika tankog poput konca stradaju pluća životinje koja ga pojede s travom. Govorilo se i o enterotoksemiji, kad koze zbog grčenja mišića zabacuju glavu unatrag, što je strašno za vidjeti, jer je neprirodan položaj, i nekoliko sati nakon toga umru, nema im spasa - tako nam priča dok smo je rešetali o pastirskom znanju. Nije zamuckivala ni zastajkivala, iako je diplomu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta kao diplomirana uzgajivačica koza i ovaca, dobila prije punih sedam godina. - Ma, sve sam ja to znala i prije, ali eto diploma dobro dođe kad, primjerice, tražiš poticaje - smije se dugogodišnja pastirica iz Medviđe kraj Zadra. Sa svojim psima obično sama čuva 120 koza, tu i tamo uskoče djeca koja su na školovanju ili rade, a ima posla i s 40 krava, koje su ljeti na Velebitu pa ih moraju svakodnevno napojiti kad nestane vode u obližnjoj lokvi, što znači da dnevno moraju voziti do njih i natrag oko 150 kilometara. Ljeti, kaže, ustaje u četiri, a ide leći oko u jedan iza ponoći pa je nekoliko noći prespavala sa stadom na otvorenom, s jaknom pod leđima, ne bojeći se ni ljudi ni vukova. - Nisam strašljiva. Vukovi često napadaju. U posljednjih pet-šest godina odnijeli su mi sigurno 50-ak koza i jarića, što je šteta od 30-ak tisuća kuna. Preklani je bilo strašno, imali smo osjećaj da nam svaki drugi dan odnosi po kozu, samo te godine zaklao ih je 30-ak! Ako naiđe vučica koja ima mlade, onda ih u brlog odnese još žive. Ljetos smo moja 14-godišnja kći i ja otjerale vuka i otele mu jare koje je bio ugrabio. Vikale smo i galamile, psi su lajali pa je pobjegao praznih šapa, ali to nije čest slučaj, obično neće ostaviti plijen. Prošlog ljeta kći mi je bila sama s nekoliko janjaca koje smo tada imali, odmah tu blizu iza kuće. I došao je vuk, prišao joj je s leđa. Na svu sreću, jako je grlata pa je vrištala i vikala, ali se snašla i okupila janjce i preko kamenja ih vuku ispred