Bilo je to doba kad Jadran nije vrvio nautičarima kao danas, pa su obojica bili među rijetkim brodovima vezanim u luci.

- Pitao sam čiji je to brod pa su mi rekli da je njegov. Otišao sam u hotel u kojem je odsjeo i recepcionar me najavio slavnom pomorcu. Nismo se poznavali, ali me dočekao s travaricom na vratima sobe, pružio mi je i rekao ‘Pij, frend’, ne pitavši me ni tko sam ni zašto sam došao. I tako smo se sprijateljili - kaže barba, koji je nakon toga s njim puno puta plovio, pa čak i planirao put oko svijeta. Preveo je “Besu” na bugarski i organizirao njezino tiskanje, a nakon smrti Jože Horvata postavio je spomen-ploču na njegovoj kući u spomen Horvatova legendarnog života i zajedničkog prijateljstva. - Mislili smo na duboko more prije više od 25 godina. Planirali smo se otisnuti na daleki put pa mi je dizajner Bruce Roberts, koji mi je poslao nacrte za brod, savjetovao da ga sagradim od čelika. Nažalost, nismo otišli na to putovanje, ali Helios je još tu! Štoviše, registrirao sam ga kao umjetničko djelo, ploveću skulpturu. Pa danas kad se vežem među načičkanim jedrilicama, a netko već trči naplatiti vez, dok još nisam ni vezao čvor, ja mu kažem da bi oni meni trebali platiti jer im zapravo radim izložbu - smije se Kostov, ali priznaje da mu ta fora nikad ne upali. Svestrani barba organizirao je 15-ak likovnih kolonija, a na nekima bi sa slikarima čistio plažu pa od naplavina radio “Smeć Art” umjetnine. Bio je dugogodišnji predsjednik zadarskog Hrvatskog akademskog društva likovnih umjetnika i vodio udrugu Jadertina. - Kao restaurator radio sam na zagrebačkoj katedrali, kupoli Svetog Jakova u Šibeniku nakon ratnih razaranja, koja je pod posebnom zaštitom UNESCO-a i moj nadraži rad, a u Zadru gotovo da nema povijesnog spomenika koji nije prošao kroz moje ruke - kaže kapetan koji ipak najviše voli biti na moru. Pitamo ga kako se tada osjeća. - Stvar je u tome što tada otpustim sve osjećaje - kaže.