NOM TURNEJOM ADILI SU ZA VILU

došli do demo snimke. Danas je sve to brže, pjesme se šalju mailom - kaže Babogredac. Od mase “talenata”, koji su započeli u “Hrvatskom idolu”, a traju do danas u različitim TV shovovima, teže je stvoriti kvalitetu koja će trajati. - Nekad si, da bi došao do publike, morao proći put radio – diskografska kuća – televizija. A da bi do toga došao, prošao si kroz ozbiljnu selekciju - govori Škarica. No kad bi pjevač dosegao status zvijezde, mogao je birati uvjete pod kojima će raditi. najskuplji, ali je on imao A1 tretman za sve što mu je trebalo. Urednici bi došli poslušati što je napravio i rekli bi: “To je na dobrom putu, ali treba još”. I diskografi bi ih poslušali i produljivali mu rok snimanja. - Devedesetih i ranije plasman robe išao je na plodno tlo. Nije bilo povrata od ploča koje su išle u prodaju. Robne kuće su unaprijed rezervirale tiraž i oni ozbiljni pjevači startali su s 200.000, 300.000 primjeraka ploča – priča Babogredac. Dobre pjevače poistovjećuje s tortom. Diskografija je, ističe, samo jedna kriška, a ostali komadi torte otvaraju pjevaču prostor da od estrade zaradi milijune. - Uspješan pjevač nikad nije trebao kucati diskografima za stan. Nekom uspješnom YU turnejom ili s dva mjeseca po Rusiji kupio bi si kuću, ne stan. Pjevač je samo jednim dijelom financijski oslonjen na diskografe. Velikim dijelom na marketing, a to podrazumijeva tko ga je odijeva, tko mu pokloni auto na dvije godine, ima li posebnog sponzora za kojeg pjeva, tko ga reklamira... Sve se to nudi dobrom izvođaču – govori Babogredac. – kaže nam Škarica. Babogredac dodaje da su urgencije češće bile u Srbiji. - Tamo su prodavali nekoliko jutara zemlje ili volove pa došli u beogradski PGP i rekli: ‘Oću da mi ‘ćer peva’. Na iole uspješniju karijeru ne utječu roditelji, ili jesu ili nisu talentirani – govori nam Babogredac. Alkohol, droga, padovi, slomovi... diskografe nisu brinuli. Njima je sve pitanje cilja, a to je - doći do dobre snimke. - Je li se netko napio, imao slom, različiti su razlozi, a isti negativan učinak – potrošeno vrijeme za studio. Nikad s naše strane nije bilo strogoće, nikad se nije brojilo u sat – kaže. Nevolje s alkoholom, drogom ili kockom pjevači du držali podalje od diskografa. - I najneozbiljniji pjevač u studiju je bio ozbiljan jer mu je karijera ovisila o tome što će snimiti. Što rade izvan studija, nije stvar diskografa – kaže Škarica.