Tog 7. prosinca 1991. godine padalo je nešto između snijega i kiše. Bila je hladna noć. Petero pričuvnih policajaca: Siniša Rimac (18), Munib Suljić (32), Igor Mikola (20), Nebojša Hodak (25) i Suzana Živanović, svi u odorama i svi pod zapovjedništvom Tom
Zec je bio poslovođa u mesnici Križevčanka na početku Petrinjske ulice u Zagrebu. Poznavali su ga mnogi u gradu, pa i neki od onih koji su mu došli pred vrata. Jednom od njih mesar je ranije povremeno posuđivao novac. U kući su bili i njegova supruga Marija (36) te djeca Aleksandra (12), Dušan (10) i Gordana (7), koja su spavala. Rekli su mu da će pretražiti stan i oduzeti mu oružje koje je imao kao lovac. Nisu imali ni jedan valjani dokument za ulazak u kuću i pretragu. Bez odobrenja vlasnika pretražili su stan te uzeli zlatninu i novac. Nakon 15 minuta su izašli. Mihajlo je pošao za njima, a oni su ušli u kombi. Prišao je kombiju, objašnjavao se s njima i tražio da mu vrate uzeto. Jedan od njih, navodno Siniša Rimac, u njega je ispalio nekoliko metaka. Mihajlo je pao mrtav. Oni su pokušali otići što prije. Vozač je kombijem oštetio parkirani auto. Neki od susjeda čuli su pucnjavu te su provirili kroz prozor. Mihajlova supruga izašla je vidjeti što se događa, a za njom je istrčala i mala Aleksandra. Petorka ih je ubacila u vozilo te su se odvezli. Maleni Dušan i Gordana su spavali. U intervjuu za Tportal Dušan je kasnije ispričao da mu je susjed pokrio oči kako ne bi vidio mrtvog oca na dvorištu. Na mjesto ubojstva i otmice izašla je velika policijska ekipa. Saznali su da su koristili policijsko vozilo. Sljedećeg dana, 8. prosinca, obdukcija Mihajla Zeca pokazala je da su uzrok smrti bile prostrijelne rane glave i prsišta. Vještačili su i metak koji su izvadili iz njegova tijela. O zločinu se šaputalo samo među policajcima u Đorđićevoj. Nakon nekoliko dana ondje su priveli petorku. Priznali su da su ubili Mihajla, a prijepodne 14. prosinca priznali su da su ubili i Mariju i Aleksandru. Posebna ekipa za očevid stigla je na Sljeme u Planinarski dom Adolfovac. Ondje su već bili osumnjičenici. Čuvali su ih policijski specijalci koji nisu sastavni dio ekipe za očevid. Ubojice su pokazale gdje su ubili majku i dijete - na smetlištu. Policajci su priznanje snimali videokamerom, fotografirali i skicirali. Maknuli su tanak sloj sa smetlišta. Pojavila se ljubičasta kućna haljina koju je u trenutku Majka je imala šest rana od metaka, od čega tri na glavi. Ubojica je u glavu male Aleksandre ispalio nekoliko metaka. Na desnom obrazu imala je dvije rane i još tri u vlasištu iznad desnog uha. I policajci koji su vodili istragu naježili su se dok su slušali kako jedan od ubojica prepričava Aleksandrine riječi: “Ubili ste mi tatu, nemojte mi ubiti i mamu”. Petorka je tvrdila da je Mihajla ubio Siniša Rimac, a da je majku i kćer ubio Munib Suljić. Zbog ubojstava Mihajla, Marije i malene Aleksandre nije odgovarao nitko. Zbog proceduralnih pogrešaka priznanje ponovljeno kod istražnog suca nije se moglo koristiti na sudu. Munib Suljić, Igor Mikola i Siniša Rimac osuđeni su 2005., ali zbog ubojstva nepoznatog muškarca. Suljić, koji je prvi pucao, dobio je 10, Rimac osam, a Mikola pet godina zatvora. Dušan i Gordana Zec dobili su tek 1,5 milijuna kuna jednokratne novčane pomoći, i to 2004. godine. Dušan Zec danas živi u Banjoj Luci i radi u agenciji za nekretnine. S nama nije želio razgovarati. Preko prijatelja je poručio da mu je ta tema prebolna.