Bilo je to spontano i mimo kontrole, dobro da sam uspjela na kraju zapamtiti taj tekst, priznala je Emilija i dodala:

- To su trenuci zbog kojih se osjećam posebno i blagoslovljeno. Malo ljudi može doživjeti takva emocionalna stanja. Nagradu, sat, im je uručila Celine Dion, koja je pobijedila godinu dana ranije. Kokić kaže da joj je to i jedina “materijalna” uspomena. Nije bilo vremena za šopinge ili obilaske... vidjeli koliko pari očiju nas gleda – rekla je. Sreća je, dodaje, kako su imali ljudi koji su ih pripremali za sam izlazak i nastup, jer taj je pritisak, kaže, teško opisati. Danas pokojni dirigent, skladatelj, aranžer i glazbeni producent Nikica Kalogjera tu je odigrao veliku ulogu. zamijenila je snaga i radost. - U tom trenutku nisam imala ideju da predstavljam zemlju. Nisam imala pritisak da moram dati sve od sebe, rodila mi se želja da dam sve od sebe. To su trenuci koji će ostati vječno u sjećanju, utisnuli su predivan otisak u mom srcu – dodala je Emilija. A tako je bilo i na povratku. Otac Vice nije bio oduševljen Emilijom idejom o pjevačkoj karijeri, a tako je i danas. Ispituje je kad će imati “normalan posao”. No nakon pobjede u Zürichu je dočekao s buketom cvijeća. - Iz današnje perspektive jasno mi je da mu nije bilo drago kad je čuo da se mislim baviti pjevanjem – dodala je. Doček u Zadru bio je fenomenalan. Emilija je nešto slično mogla priuštiti i sugrađanima prošle godine. - Kad smo se mi vratili mislim da nije bilo nikoga tko živi u Zadru a da nije bio na dočeku, to je nezaboravno. I drago mi je da me prošle godine za doček zadarskih nogometnih reprezentativaca zvao Zrilić i rekao da se nakon skoro 30 godina okupimo i otpjevamo im nešto – kaže Kokić.